Fatima je bila tek novorođenče kad su je brutalno ubili: Ovako je teklo sijanje smrti...

Više od šest tisuća ljudi priključilo se u utorak pohodu stazama po istočnoj Bosni kojima su Bošnjaci iz Srebrenice nakon pada te enklave u srpnju 1995. godine pokušali pronaći spas od smrti, a ovaj Marš mira uvod je u središnju komemoraciju žrtvama koja će u povodu 30. obljetnice genocida biti održana u petak. 

Uoči središnje komemoracije, na kojoj će uz brojne druge dužnosnike sudjelovati i u Srebrenici govoriti i predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković, organizatori obilježavanja 30. obljetnice srebreničkog genocida priredili su brojne skupove i konferencije, uključujući komemoracije u Europskom parlamentu u Strasbourgu te u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. 

Opća skupština UN-a je rezolucijom usvojenom 2024. godine i koju je podržala i Hrvatska 11. srpnja proglasila međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

U mjestu Nezuk, početnoj točki Marša mira, okupili su se brojni preživjeli Srebreničani ali i članovi obitelji ubijenih u genocidu, kazao je novinarima čelnik organizacijskog odbora pohoda Suljo Čakanović.

Marš mira

Istaknuo je kako je prijavljeno rekordnih 6.500 sudionika, a stigli su ne samo iz BiH, nego i iz većine država u kojima žive Bošnjaci koji su tamo izbjegli tijekom rata.

"Posebno me raduje što je među prijavljenim gotovo 60 posto ljudi mlađih od 30 godina, što znači da smo postigli svoj cilj, da mladi ljudi od nas preživjelih žrtava genocida preuzimaju vođenje i predvođenje ovom aktivnošću. Ako Bog da, kada pokopamo sve naše najmilije i nakon komemoracija i dženaza, Marš mira ostaje do Sudnjeg dana", kazao je Čakanović kako ga citira portal Dnevnog avaza.

Sudionici Marša mira propješačit će oko 100 kilometara stazama kojima su se Bošnjaci pokušavali probiti k teritoriju pod nadzorom Armije BiH u okolici Tuzle kad su postrojbe vojske i policije bosanskih Srba 11. srpnja 1995. godine okupirale enklavu koja je do tada bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda.

Na 30. obljetnicu od genocida u Srebrenici, 11. srpnja bit će ukopano pet žrtava, a organizatori očekuju da bi u Memorijalni centar u Potočarima moglo doći 150 tisuća ljudi, izvijestili su mediji BiH-a. 

Malobrojni i slabo naoružani pripadnici nizozemskog bataljuna mirovnih snaga UN (UNPROFOR) bez jasnog mandata da brane enklavu nisu uspjeli zaustaviti prodor snaga kojima je zapovijedao Ratko Mladić. Odmah nakon pada enklave po njegovu su nalogu srpski vojnici i policajci započeli masovne likvidacije bošnjačkih muškaraca i dječaka koje su prije toga razdvojili od njihovih obitelji odnosno žena. 

 

Sedam dana sijanja smrti  

Tijekom suđenja počiniteljima tih zločina Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) kvalificirali su zločine kao kazneno djelo genocida. U sedam dana ubijeno je više od sedam tisuća Bošnjaka, pretežito muškaraca.

Ukupni broj žrtava Srebrenice koji je uklesan i na spomen-obilježju u memorijalnom kompleksu u Potočarima doseže 8.372, no procjenjuje se kako ni on nije konačan.

U krugu spomen-groblja u Potočarima do sada je pokopano 6.765 žrtava genocida čija su tijela nakon rata pronađena u masovnim ili pojedinačnim grobnicama, a još je 250 žrtava pokopano na drugim grobljima po željama obitelji.

U petak će nakon središnje komemoracije biti pokopani ostaci još sedam žrtava. Među njima su i dvojica mladića koji su u vrijeme kada su ubijeni imali 19 godina. 

Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija Šaha Izmirlić koja je u vrijeme pada Srebrenice imala 94 godine.

Za ostacima više od tisuću žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.

Haški tribunal, Sud BiH te sudovi u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Te su kazne izrečene za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u srpnju 1995. godine.

Samo ICTY je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 18 osoba kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora. Tamo su na kazne doživotnog zatvora osuđeni vojni i politički čelnici bosanskih Srba iz ratnog razdoblja Ratko Mladić, Radovan Karadžić te bivši časnici vojske bosanskih Srba Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, a na kaznu od 35 godina zatvora osuđeni su Radislav Krstić i Drago Nikolić.

Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) odbio je u veljači zahtjev bivšeg generala vojske bosanskih Srba Krstića i osuđenika za ratne zločine za prijevremeno puštanje na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne.

Pravomoćnom presudom iz 2004. osuđen je na 35 godina zatvora.

Prošle godine Krstić je tražio prijevremeno puštanje na slobodu, a u posebnom pismu je izrazio kajanje zbog sudjelovanja u počinjenim zločinima. Potvrdio je da priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid. 

Unatoč tim presudama nijekanje zločina genocida u Srebrenici ne prestaje iako je u BiH od 2021. godine odlukom koju je donio tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko kaznenim djelom postalo osporavanje pravomoćnih sudskih presuda u slučajevima genocida.

Negiranje genocida 

U tome prednjači čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik. On je 5. srpnja pred novinarima u Bratuncu pokraj Srebrenice izjavio kako su u prethodnim godinama postojali "pokušaji stvaranja laži o tome kako je u Srebrenici za sedam dana izvršen masovni pokolj". "Pokušali su stvoriti laž da je u sedam dana izvršen masovni pokolj i da je to trebalo da bude neka vrsta genocida", kazao je tada Dodik. 

Njegova je teza kako se od žrtve Srebrenice "pravi politički pokret", a da je Haaški tribunal sudio isključivo na temelju političkih kriterija. Kazao je kako će u Republici Srpskoj stoga naći načina da odgovore na "politizaciju stradanja".

Razmjeri genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine zastrašujući su i 30 godina nakon tog zločina, no nijekanje sudski utvrđenih činjenica ne prestaje, upozorili su u utorak u Sarajevu predsjednica Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) Graciela Gatti Santana i glavni tužitelj MICT-a Serge Brammertz.

MICT je pravni sljednik Haaškog suda koji je prvi još 1995. godine utvrdio kako je masakr nad više od sedam tisuća Bošnjaka u Srebrenici predstavljao zločin genocida što je 2007. godine potvrdio i Međunarodni sud pravde (ICJ).

MICT-om trenutačno predsjedava urugvajska sutkinja Santana koja kao i Brammertz planira biti na komemoraciji u Potočarima što će se održati 11. srpnja u povodu 30. obljetnice srebreničkog genocida, a u Sarajevu su sudjelovali na znanstvenoj konferenciji pod naslovom "Srebrenica 1995-2025. - suočavanje s prošlošću".

Santana je bila članica prizivnog vijeća ICTY-a koje je ratnog čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića osudilo na doživotni zatvor proglasivši ga krivim i za genocid u Srebrenici.

Na sarajevskoj je konferenciji kazala kako je jasno da su nezamislivi zločini u Srebrenici bili čin genocida za što je prikupljeno mnogo dokaza.

"Na žalost, to se i danas dovodi u pitanje", kazala je Santana dodajući kako je sada na djelu opasni pokušaj prepravljanja povijesti unatoč utvrđenim činjenicama.

Priznanje genocida u Srebrenici, kako je kazala, ključno je da se takvi zločini više ne bi ponovili, ali i da bi se učvrstio mir i omogućio proces pomirenja.

Najavila je kako će MICT na tome nastaviti predano raditi sve dok postoji, ali upozorava kako je obrazovanje ključno da bi se mladi informirali o činjenicama i kako bi se izbjegle sadašnje manipulacije različitim interpretacijama povijesti.

Relativizacija ratnih zločina

Brammertz, koji se već 17 godina bavi ratnim zločinima počinjenima na području bivše Jugoslavije, kaže kako je, kada je preuzeo mandat glavnog tužitelja ICTY-a, bio veći optimist nego danas. Posebice ga brine relativizacija ratnih zločina, uključujući nijekanje genocida koje je danas, kako upozorava, znatno raširenije nego prije deset godina.

"Nijekanje genocida je među najvećim društvenim problemima", kazao je Brammertz.

Odustajanje nije rješenje, a ostaje pitanje gdje su zapravo granice slobode govora. Kaže kako je osobno zagovornik zakonskog sankcioniranja takvih pojava no, kao i Santana, drži da je obrazovanje ključ rješenja ovog problema.

"Iznimno je razočaravajuće i neodgovorno to što političari svim izjavama potiču retoriku kojom se niječu zločini i tako taj teret ostavljaju mladim generacijama", kazao je Brammertz.

Kritizirao je i odnos država regije prema procesuiranju preostalih počinitelja raznih zločina uz tvrdnju kako su pravosuđa i u Hrvatskoj kao i u Srbiji premalo napravila na tom planu, posebice kada je riječ o slučajevima osoba s dvojnim državljanstvom. Kaže i kako je otvoreno pitanje postoji li politička volja da se takve osobe procesuira.

Kad god ode u Zagreb, kako kaže, hrvatskim političarima prenosi poruke da MICT od Hrvatske ima visoka očekivanja jer je riječ o državi članici Europske unije, no unatoč tome na veliki dio zahtjeva iz BiH za međunarodnu pravnu pomoć nema odgovora, a obrazloženje je kako je to iz razloga nacionalne sigurnosti.

"Uglavnom suradnja je daleko, daleko od zadovoljavajuće", bio je kritičan Brammertz.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH Christian Schmidt podsjetio je kako ta zemlja čiji je opstanak u ratu doveden u pitanje i koja je teško pogođena ratnih zločinima ni do danas nije uspjela ojačati svoju državnost i društvenu koheziju do očekivanih granica.

Ostala bez trojice sinova i supruga

Ističe kako međunarodna zajednica to ne može napraviti umjesto građana i vlasti BiH pa čak ni kada, primjerice, izmjenama zakona osigura da se osuđeni za ratne zločine ne mogu natjecati na izborima. Zagovara stoga izmjene postojećeg ustava, ali naglašava kako se to mora učiniti iznutra, a ne sazivanjem nekog Daytona II. 

Njihove riječi u publici je pozorno slušala starica Nura Mustafić iz sela Bajrovići, pet kilometara udaljenog od Srebrenice.

Kako je kazala Hini, u ratu je ostala bez trojice sinova i supruga. Sinovi su rođeni 1971., 1973., i 1975. godine. Srednjeg sina Aliju još uvijek traži, a posmrtni ostaci najmlađeg i najstarijeg sina i supruga pronađeni su i pokopani u krugu memorijalnog kompleksa u Potočarima. 

Kaže kako su dvojicu njenih sinova pripadnici vojske bosanskih Srba ranjene skinuli s kamiona kojima su trebali biti evakuirani, a sve se to zbilo pred njenim očima. 

"Ostala sam sama, teško je, ali mora se živjeti", kazala je Mustafić. 

Vratila se u Bajroviće 2000. godine i sada je, kako kaže, sretna jer barem svaki dan može vidjeti tu zemlju kojom su njeni sinovi i suprug hodali.

"Želim samo da niti jedna majka ovako više ne zaplače", kazala je Mustafić uz apel da se žrtve ne zaborave.

POGLEDAJTE VIDEO: Pred Ministrom pravosuđa je odluka - prihvatiti ili odbiti zahtjev BIH pravosuđa