Preživio genocid i probio se do slobode: 'Ovdje je ubijen život, a otima nam se pravo na istinu'

Točno je 30 godina prošlo od genocida u Srebrenici, a preživjeli i danas nose golem teret sjećanja i gubitka. Vojska bosanskih Srba predvođena ratnim zločincem Ratkom Mladićem u srpnju 1995. ubila je 8732 zarobljena Bošnjaka, uglavnom muškaraca i mladića. Međunarodni sud za ratne zločine za genocid u Srebrenici osudio je 54 osobe, koje su ukupno dobile gotovo 800 godina zatvora. Pet je doživotnih.

Kakav je život u Srebrenici 30 godina poslije strašnog zločina? Za RTL Danas govori bivši načelnik, danas potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, koji je kao mladić preživio genocid i uspio se probiti do Tuzle.

Kako danas živi Srebrenica, nekad industrijski grad? Može li vratiti svoj stari sjaj? A kako izgleda život Bošnjaka i Srba ovdje?

Možda je taj koncept da se u Srebrenici gradi sjaj, a ne vraća, je bio pogrešan ovih 30 godina. Srebrenica je bila četvrta općina po ekspanziji razvoja u BIH. Kao takva imala je stopu nezaposlenosti ispod nule. U njoj je živjelo oko 37.000 ljudi, a danas živi ispod 5.000 ljudi. To govori o demografskom kolapsu kao posljedici genocida. Ovdje je ubijeno cijelo jedno društvo. Oni koji su bili direktori, menadžeri, inženjeri, doktori, profesori. Trebalo je vrijeme da ova generacija dostigne prije svega zrelost i stupanj obrazovanja da bi mogli nastaviti neke životne procese.

HODAO 6 DANA BEZ STAJANJA /

Preživio marš smrti: 'Jesu li mučeni? Koliko je trajalo dok nisu umrli? Bol je napodnošljiva’

Ovdje je doslovno život ubijen, i biološki i materijalni. Sad kad smo u prilici izgubili smo podršku koja je trebala biti oblik reparacije. To se nažalost nije dogodilo. Imamo ovdje ad hoc spontane projekte koji dolaze u obliku jednokratnih donacija. Kada kažete termin "povratnik", koji se odnosi na osobe koje se vraćaju na predratna ognjišta, netko odmah misli da je poljoprivrednik. Pa svi koji su kapacitirani da rade neke poslove, nemaju priliku raditi u Srebrenici. Nemaju gdje raditi. Kao takvi ne dobivamo sustavne kontinuirane projekte održivosti. Ne povratka, svi imamo želju vratiti se na svoje. 

Kako danas u Srebrenici izgleda život Bošnjaka i Srba?

Narodi nisu problem generalno. Život se odvija, ljudi rade zajedno. Međutim, svi trpe posljedice politike. Meni je žao Srba u Srebrenici. Oni koji ovdje istinski žive i koji ovdje nisu ruke ukaljali krvlju. Većina koji su zlo činili, dolazili su sa strane. Ima i onih koji su ovdje... Ali ima onih koji se i dalje šeću Srebrenicom, a znamo da su sudjelovali (u genocidu, op.a.). No, većina njih trpi posljedice politike jer je Srebrenica ostala ničija. Toliko je pokušaj negiranja koji se nameće kroz institucije. Jedno je politički govoriti o tome, pa tko hoće nek vas sluša. A drugo je kad vi imate političku moć  da to nametnete u obrazovni sustav što se radi. Pogubno je da se buduće generacije indoktriniraju tako da im se otima pravo na istinu. To je ispod svake civilizacijske razine, a nažalost mi to živimo 30 godina.