
Deset najvećih metropolitanskih područja u svijetu:
U egipatskom glavnom gradu Kairu siromaštvo i nedostatak smještaja tijekom devedesetih postali su tako ozbiljan problem da je više od 300 tisuća ljudi živjelo na području napuštenog groblja na rubu grada. Čak i oni koji si u Kairu mogu priuštiti "luksuz" te imaju mogućnost osiguravanja stambenog smještaja, posjeduju skučene stanove, najčešće bez WC-a.
U indijskoj Calcutti uvjeti su još gori. Gotovo 70 posto stanovništva živi u siromaštvu, većina njih živi u straćarama bez vode. Nerijetko 25 obitelji dijeli jednu pumpu, koja je izvor vode za piće i kupanje. Otprilike polovica stanovnika Calcutte služi se septičkim jamama. Otprilike 600 tisuća stanovnika tumara ulicama, krade i prosi. Čak i u razvijenijem Šangaju, u kojem živi 12 milijuna ljudi, na prosječnog građanina otpada kvadratura prosječne američke kupaonice.
Rast broja stanovnika i prenapučenost gradova stvara ozbiljne socijalne probleme, kriminal i građanske nemire. U nekoliko sjevernoafričkih država sredinom devedesetih rapidno rastući gradovi utonuli su u anarhiju koja je prijetila "zapaljenjem" cijelog kontinenta. U Sahelu, koji obuhvaća područje južno od Sahare, policija je vladar tijekom dana, noću vladaju mrak i lokalne bande.
Kao što nije jednak stupanj razvijenosti određenih društava, ni njihovi stanovnici u jednakoj mjeri ne opterećuju svoj ekosustav. Osam milijuna djece rođene u industrijski razvijenim zemljama tijekom 1996. imat će jednak utjecaj na okoliš kao i 320 milijuna djece rođene u zemljama u razvoju.


















