MRAČNA TAJNA /

Ova napuštena mjesta u Europi lede krv u žilama: Samo najhrabriji se usude ući u njih

NAPUŠTENA BOLNICA U ITALIJI -  krije priču koja istovremeno oduzima dah i budi tihu jezu. Izgrađena je krajem 19. stoljeća, bolnica je prvotno služila kao sanatorij za djecu oboljelu od tuberkuloze, ali i općenito za prevenciju i liječenje bolesti dišnog sustava – tada čestih i često kobnih. Zgrada je podijeljena na tri etaže, a posebnu pažnju privlači mali prostor za duhovnu obnovu – kapelica s minijaturnom sakristijom, smještena na drugom katu. Iako je danas obrasla u prašinu, teško je ne zamisliti trenutke kada su se tamo okupljala djeca, bolesna, ali puna nade, u tihoj molitvi za ozdravljenje.
Tijekom Drugog svjetskog rata, točnije 1944. godine, partizani su rekurirali zgradu i pretvorili je u privremenu bolnicu za evakuaciju ranjenika i onih koji su bježali pred nacifašističkim trupama. Zidovi ove bolnice, već obilježeni mukom, tada su svjedočili još jednom valu patnje – ratu, ranama i gubicima.
Nakon rata, kompleks se ponovno vraća svojoj izvornoj namjeni. Postaje specijalizirana ustanova za liječenje respiratornih bolesti, ponajviše tuberkuloze, a u toj funkciji ostaje do kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je, zbog razvoja moderne medicine i promjene potreba, zauvijek zatvorena.
Ono što je uslijedilo bila je tiha, ali neumoljiva propast. Desetljećima je bolnica bila u stanju progresivnog napuštanja. Kiša, vjetar i vrijeme učinili su svoje. Namještaj je ostao na mjestu, ali razbijeni prozori, oguljeni zidovi i urušeni stropovi danas svjedoče o neumoljivom zubu vremena.
Foto: Profimedia
NAPUŠTENA BOLNICA U ITALIJI - krije priču koja istovremeno oduzima dah i budi tihu jezu. Izgrađena je krajem 19. stoljeća, bolnica je prvotno služila kao sanatorij za djecu oboljelu od tuberkuloze, ali i općenito za prevenciju i liječenje bolesti dišnog sustava – tada čestih i često kobnih. Zgrada je podijeljena na tri etaže, a posebnu pažnju privlači mali prostor za duhovnu obnovu – kapelica s minijaturnom sakristijom, smještena na drugom katu. Iako je danas obrasla u prašinu, teško je ne zamisliti trenutke kada su se tamo okupljala djeca, bolesna, ali puna nade, u tihoj molitvi za ozdravljenje. Tijekom Drugog svjetskog rata, točnije 1944. godine, partizani su rekurirali zgradu i pretvorili je u privremenu bolnicu za evakuaciju ranjenika i onih koji su bježali pred nacifašističkim trupama. Zidovi ove bolnice, već obilježeni mukom, tada su svjedočili još jednom valu patnje – ratu, ranama i gubicima. Nakon rata, kompleks se ponovno vraća svojoj izvornoj namjeni. Postaje specijalizirana ustanova za liječenje respiratornih bolesti, ponajviše tuberkuloze, a u toj funkciji ostaje do kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je, zbog razvoja moderne medicine i promjene potreba, zauvijek zatvorena. Ono što je uslijedilo bila je tiha, ali neumoljiva propast. Desetljećima je bolnica bila u stanju progresivnog napuštanja. Kiša, vjetar i vrijeme učinili su svoje. Namještaj je ostao na mjestu, ali razbijeni prozori, oguljeni zidovi i urušeni stropovi danas svjedoče o neumoljivom zubu vremena.
13 /14
VOYO logo
VOYO logo
Pogledaj još galerija