U svijetu profesionalnog tenisa, gdje se snaga mjeri ne samo u brzini servisa već i u čvrstoći karaktera, ime Arine Sabalenke odzvanja posebnom jačinom. Bjeloruska tenisačica, poznata po nadimku Tigrica, nije samo osvojila vrh WTA ljestvice; ona je redefinirala što znači boriti se, pasti i uzdići se jača nego ikad. Njezin put do tri Grand Slam titule i statusa najbolje na svijetu nije bio posut laticama ruža, već popločan suzama, sumnjama i gotovo nadljudskom upornošću koja danas služi kao inspiracija.

'TO SE MORA POPRAVITI' /

Što se događa s hrvatskim tenisom? 'U jednom leži najveći problem'

Godina sloma

Početak 2022. godine izgledao je kao početak kraja. Na pripremnom turniru u Adelaideu, Sabalenka je bila sjena igračice koja je kucala na vrata vrha. Njezin servis, nekada najmoćnije oružje, potpuno se raspao. U meču protiv kvalifikantice napravila je 21 dvostruku pogrešku, a nemoć ju je dovela do suza i trenutka kada je lopticu u polje ubacivala servisom ispod ruke. Bio je to bolan prizor koji je obišao svijet.

Ta godina postala je sinonim za njezinu borbu s yipsom – mentalnom blokadom koja sportašu oduzima sposobnost izvođenja rutinskih pokreta. Sabalenka je tijekom 2022. godine odservirala nevjerojatnih 428 dvostrukih pogrešaka, čak 151 više od bilo koje druge igračice na Touru. Pritisak je bio golem, a kritike nemilosrdne. Mnogi su otpisali njezine šanse za osvajanje najvećih turnira, smatrajući mentalnu krhkost nepremostivom preprekom.

No, upravo je u tim najmračnijim trenucima pokazala srž svog karaktera. Njezin kondicijski trener Jason Stacy opisao je to kao jedno od najinspirativnijih iskustava kojima je svjedočio: "Njena predanost rješavanju problema bila je nevjerojatna. Umjesto da izbjegava strah ili ga zaobilazi, ona je prošla ravno kroz njega, suočila se s njim direktno."

Njezin trener Anton Dubrov dodao je: "Mogla je odservirati 25 dvostrukih pogrešaka, ali bi i dalje bila u trećem setu i borila se. Ono što se dogodilo te godine na kraju je postalo veliki plus. Shvatila je da je čvrsta i da se može natjecati bez obzira na sve."

Preobrazba Tigrice

Sabalenka je shvatila da njezina najveća bitka nije protiv protivnice s druge strane mreže, već protiv same sebe. "Ja protiv sebe", postalo joj je mantra. Ta borba vodila se na više frontova.

Duboko u njezinoj psihi ležala je želja da ispuni obećanje dano ocu Sergeju, bivšem hokejašu koji joj je bio najveći uzor i koji je iznenada preminuo 2019. godine. Zajedno su sanjali da će osvojiti nekoliko Grand Slamova prije 25. rođendana. Nakon njegove smrti, taj san postao je ogroman teret.

"Previše sam razmišljala o tome", priznala je. Tetovaža tigra na njezinoj lijevoj ruci, koju je istetovirala nakon što je mjesecima sanjala o njoj, postala je trajni podsjetnik: "Moram se boriti, moram biti kao tigar na terenu."

Prihvaćanje emocija i novi početak

Ključni korak u njenoj preobrazbi bilo je prihvaćanje vlastite prirode. Godinama su joj govorili da mora obuzdati emocije, biti smirena i "bezlična" na terenu. U razgovoru s Andyjem Roddickom, objasnila je zašto to za nju ne funkcionira: "Mirnoća ne pokazuje mentalnu snagu. Za neke ljude to funkcionira, ali to nisam ja. Ako sve držim unutra, postanem previše luda i ne mogu jasno razmišljati."

Dopustila si je da bude ono što jest – glasna, emotivna i strastvena. To je uključivalo i dogovor s timom da vikanje prema njima "nije ništa osobno", već njen način da izbaci negativnu energiju i krene iznova. Istovremeno, posvetila se tehničkom rješavanju problema. Angažirala je biomehaničara i iz temelja obnovila pokret servisa, shvativši da problem nije bio samo u glavi, već i u mehanici.

Uspon na Olimp

Plodovi tog mukotrpnog rada počeli su se ubirati već 2023. godine. Na Australian Openu, samo godinu dana nakon servisnog kolapsa, stigla je do svog prvog Grand Slam finala u pojedinačnoj konkurenciji. U epskom meču protiv Elene Rybakine, čak je i na prvoj meč-lopti napravila dvostruku pogrešku. No, za razliku od prije, nije se slomila. Hrabro je stala na liniju, odservirala i nekoliko poena kasnije postala Grand Slam pobjednica.

Ta pobjeda bila je oslobođenje. Tijekom 2023. postala je prva tenisačica od Serene Williams 2016. koja je stigla do polufinala na sva četiri Grand Slama u jednoj sezoni. Nakon US Opena, unatoč porazu u finalu od Coco Gauff, prvi put u karijeri zasjela je na svjetski broj 1. Iako je Iga Świątek na kraju godine povratila tu poziciju, Sabalenka je poslala jasnu poruku – njeno vrijeme tek dolazi.

Cementiranje legende

Godina 2024. bila je godina u kojoj je potvrdila svoju dominaciju, ali i doživjela veliku tragediju. Idemo redom...

Obranila je naslov na Australian Openu bez izgubljenog seta, a zatim je, nakon što je zbog ozljede ramena propustila Wimbledon i Olimpijske igre, odigrala briljantan drugi dio sezone. Osvojila je US Open i niz drugih velikih turnira, osiguravši da će godinu završiti kao neprikosnovena kraljica svjetskog tenisa. I onda se to dogodilo, pogodilo ju iznenada, došlo iza ugla, silovito...

Dana 18. ožujka 2024. bivši dečko, poznati hokejaš Konstantin Koltsov, iznenada je preminuo što je Sabalenku jako pogodilo, iako više nisu bili u vezi. U kolovozu 2024. Sabalenka je za britanski Independent izjavila da je trebala uzeti pauzu od tenisa nakon Koltsovljeve smrti, priznajući da se "jako borila sa zdravljem".

"Gledajući unatrag, definitivno mislim da sam jednostavno trebala stati i odvojiti se od tenisa, samo malo odmoriti, napuniti se baterijama i početi ispočetka“, rekla je.

Mjesec dana kasnije, Sabalenka je osvojila US Open u New Yorku. Njezin dečko, osnivač Oakberryja Georgios Frangulis, s kojim je u vezi od travnja 2024., bio je na tribinama.

Mentalna tvrđava

Taj uspjeh stavlja je u iznimno ekskluzivan klub. U pola stoljeća WTA ljestvice, Sabalenka je tek 16. tenisačica koja je završila godinu kao broj 1. To je elitnije društvo od osvajačica Grand Slamova (kojih je bilo 56) ili čak astronauta koji su hodali Mjesecom (12). Velikanke poput Venus Williams, Marije Šarapove ili Kim Clijsters nikada nisu uspjele ostvariti taj podvig.

Njezina priča, zabilježena i u dokumentarcu "Break Point", pokazuje put od sportaša na rubu odustajanja do mentalne tvrđave. Od igračice koja je čitala negativne komentare na društvenim mrežama do zvijezde koja kaže: "Zašto bih trošila energiju na ljude koji me mrze? To je njihov problem."

Danas, opremljena Wilson reketom i prepoznatljivom energijom, uživa u podršci navijača koji su napokon upoznali pravu Arinu – ne samo moćnu sportašicu, već i duhovitu i toplu osobu.

Njen put nije lekcija o savršenstvu. Upravo suprotno. To je priča o hrabrosti da se bude nesavršen, da se padne i da se, usprkos svemu, nastavi boriti. Arina Sabalenka nije samo postala broj 1; postala je simbol otpornosti.