
'Ovo nije bila luda utakmica, već ludi dan'

Pobjeda hrvatskih rukometaša 37:23 nad Poljacima šokirala je domaćine prvenstva. Mnogi ljubitelji poljskog rukometa već su vidjeli polufinale.
Zagrepčanin Marko Tarabochia igrač je rukometnog kluba Wisla Plock, suidionika Lige prvaka. Nakon što je s Bosnom i Hercegovinom odradio prvi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2017. u Francuskoj, Tarabochia je u Poljskoj pratio uspjeh hrvatskih rukometaša.
‘Danas je bilo tiho u svlačionici’
“Naslovi u poljskim medijima su uglavnom povezani s blamažom, sramotom i riječima oprosta od strane igrača. Većina igrača poljske reprezentacije dala je kratke izjave u kojima se ispričavaju svojim izvrsnim navijačima.”
Kako su uoči i nakon utakmice reagirali vaši suigrači u Wisli?
“Moji suigrači i treneri su uglavnom bili uvjereni u njihovu pobjedu. Razgovor je uglavnom išao u pravcu s kim ce Poljska igrati u polufinalu u petak i s koliko razlike će dobiti Hrvatsku. Danas je nekako bilo tiho u svlacionici i na treningu,” nasmijao se Tarabochia.
‘Ovo se dogodilo sada i neće više nikada’
Nikša Kaleb se u reprezentativnoj karijeri naigrao utakmica, ali kaže da ovakvu nikada nije vidio.
“Ovo nije bila luda utakmica, već ludi dan, poklopilo se sve što se trebalo. A nama nije trebalo pobjeda protiv neke ekipe, već +11 protiv domaćina prvenstva. Ovo se događa jednom u sto godina, ovo se dogodilo sada i neće više nikada,” sretan je bio Kaleb.
Kada ste osjetili da je čudo moguće?
“Pobjeda Norvežana nad Francuskom je podiglo naše reprezentativce. Onda su odlučili i naši pokušati nešto. To je ona psihologija indijanskog poglavice
Nametnuli jak tempom
Kaleb je napomenuo nešto s početka prvenstva.
“Ovo mi je i osobna zadovoljština, jer sam nakon prvog kola u kolumni za Balkan Handball napisao da se protiv Poljaka treba igrati čvrto u obrani, jer oni nisu ekipa koja će osvetoljubivo udarati još jače kada je u obrani. Njih doslovno možeš mlatiti kao volove u kupusu, a oni će i dalje igrati svileno. Koliko god njih trener vikao, znao sam da neće ništa promijeniti. Oni su takvi. Evo, dok sam ja igrao, Marcin Lijewski je često zvao Lackovića i molio da ga ne udaram toliko. Jednostavno nisu imali nikoga u obrani koji bi uzvratio. Druga je stvar s Francuzima, Karabatićem, Narcisseom. Kada ti njih dobro središ u obrani znaš da će ti oni uzvratiti istom mjerom ili još jače. Kako smo Poljacima jakom igrom u obrani nametnuli tempo uspjeli smo to kapitalizirati do kraja.


















