Zagrepčanin Marko Tarabochia igrač je rukometnog kluba Wisla Plock, suidionika Lige prvaka. Nakon što je s Bosnom i Hercegovinom odradio prvi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2017. u Francuskoj, Tarabochia je u Poljskoj pratio uspjeh hrvatskih rukometaša.

‘Danas je bilo tiho u svlačionici’

“Naslovi u poljskim medijima su uglavnom povezani s blamažom, sramotom i riječima oprosta od strane igrača. Većina igrača poljske reprezentacije dala je kratke izjave u kojima se ispričavaju svojim izvrsnim navijačima.”

Kako su uoči i nakon utakmice reagirali vaši suigrači u Wisli?

“Moji suigrači i treneri su uglavnom bili uvjereni u njihovu pobjedu. Razgovor je uglavnom išao u pravcu s kim ce Poljska igrati u polufinalu u petak i s koliko razlike će dobiti Hrvatsku. Danas je nekako bilo tiho u svlacionici i na treningu,” nasmijao se Tarabochia.

‘Ovo se dogodilo sada i neće više nikada’

Nikša Kaleb se u reprezentativnoj karijeri naigrao utakmica, ali kaže da ovakvu nikada nije vidio.

“Ovo nije bila luda utakmica, već ludi dan, poklopilo se sve što se trebalo. A nama nije trebalo pobjeda protiv neke ekipe, već +11 protiv domaćina prvenstva. Ovo se događa jednom u sto godina, ovo se dogodilo sada i neće više nikada,” sretan je bio Kaleb.

Kada ste osjetili da je čudo moguće?

“Pobjeda Norvežana nad Francuskom je podiglo naše reprezentativce. Onda su odlučili i naši pokušati nešto. To je ona psihologija indijanskog poglavice Bika Koji Sjedi: Ako moram poginuti, zašto ne bi danas? Danas je tako lijepi dan, savršen za poginuti. Počeo sam vjerovati tri sekunde prije kraja prvog poluvremena kada je Poljak Piotr Grabarczyk isključen. Bili smo u ritmu, imali smo napad na početku drugog poluvremena.”

Nametnuli jak tempom

Kaleb je napomenuo nešto s početka prvenstva.

“Ovo mi je i osobna zadovoljština, jer sam nakon prvog kola u kolumni za Balkan Handball napisao da se protiv Poljaka treba igrati čvrto u obrani, jer oni nisu ekipa koja će osvetoljubivo udarati još jače kada je u obrani. Njih doslovno možeš mlatiti kao volove u kupusu, a oni će i dalje igrati svileno. Koliko god njih trener vikao, znao sam da neće ništa promijeniti. Oni su takvi. Evo, dok sam ja igrao, Marcin Lijewski je često zvao Lackovića i molio da ga ne udaram toliko. Jednostavno nisu imali nikoga u obrani koji bi uzvratio. Druga je stvar s Francuzima, Karabatićem, Narcisseom. Kada ti njih dobro središ u obrani znaš da će ti oni uzvratiti istom mjerom ili još jače. Kako smo Poljacima jakom igrom u obrani nametnuli tempo uspjeli smo to kapitalizirati do kraja.