Zvali su ga belgijski David Beckham: 'Englezi su me doveli nakon ponajgore utakmice i onda mali 'ljakse' iz Prečkog počne zabijati velikanima'

Karijera mu je išla od trnja do zvijezda! Branko Strupar sa 24 godine je igrao u Španskom, sa 26 drugu belgijsku ligu, a samo nekoliko godina poslije bio je desetka Belgije. Sad je legenda zagrebačkog i belgijskog nogometa koja je ostvarila svoje snove igrajući za Dinamo, a sve je počelo na popularnoj kocki u Prečkom gdje je rođen. Njegova životna priča je filmska, a put u nogometu je imao drugačiji od drugih.

DEČKO IZ PREČKOG POPUT ROCK ZVIJEZDE /

'Otvarao sam plesove s mladenkom, iskakao iz torte, bio poklon i gost na vjenčanjima, na prvim pričestima. Nevjerojatno nešto'

ANALIZA U STUDIJU NET.HR-A /

'Pričao sam prije utakmice s Čačićem, Dinamo je izgubio svježinu, sve je on vidio. Milan ti da igrati, ali je brutalan u nečem drugom'

Po prvi put otkrio neke detalje iz karijere i života

Strupar je gostujući u studiju Net.hr-a po prvi put otkrio neke detalje iz svog života, između ostalog i kako godinu dana nije igrao nogomet, od svoje 21. do 22. U to doba u Španskom treniralo se na "livadi". Dobro da nisu zmije hodale po toj livadi kako je to tada izgledalo, prema Struparovom svjedočanstvu. I s takvih nogometnih livada i pašnjaka došao je do vrha belgijskog nogometa.

"Belgijci su bili tada iščupali busen trave i donijeli ga u emisiju, ja sam sjedio, a on kažu: 'e, sad ćete vidjeti od kud je Branko došao. Igrao sam po grabama. Kad sve pogledam, čuda se događaju. Ne znam je li moguće takvu popularnost doživjeti u stranoj zemlji, nadnaravno nešto. To nikad neću zaboraviti".

Sad kad gleda na svoju karijeru, bi li što mijenjao?

"Nikad ništa u karijeri ne bi mijenjao. Da mi je netko rekao kad sam bio u Španskom da ću postići sve što sam postigao, nasmijao bi mu se. Tamo sa 18.-19. godina prije rata bio sam u vojsci, u JNA i narastao sam sa 170. na 191. cm. Strašno sam narastao u jednoj godini vojske i na godinu dana sam se s 21. ostavio nogometa, bila je to velika promjena za mene. Bio sam par puta na klupi u Španskom, kao budeš, budeš i kažem ja kumu ako me stavi još jednom na klupu, ja neću više igrati. I dođe nova utakmica, treća liga je to bila, na klupi sam završio i ja kažem neću više igrati. I nisam više dolazio."

No, to je bio tek počeka nečeg lijepog i velikog. No, on to tada nije tako vidio. Sumnjao je malo u sve...

"Onda su me vratili nakon godinu dana. To je još jedna od stvari koje malo ljudi zna. Znači, sa 21. sam prestao igrati na godinu dana i onda sam se vratio sa 22. I onda poslije... Kažem, ja sam realan, izgubio sam bio tu startnu brzinu, teško mi se bilo adaptirati, tehnika je ostala. Tehniku nikad ne možeš zaboraviti, dosta sam u glavi mozgao... I onda, ti svi silni pogoci... Ne znam, rekao sam, trening-kuća, trening-kuća, trka i snaga, to je i danas najbitnije. Imao sam vic za nogomet. Svaka lopta je brža od svakog igrača, ali brzo sam razmišljao na terenu. U Genku smo bili prvaci kad to nitko od nas nije očekivao, kao da sad Rudeš osvoji naslov u HNL-u."

'Dali su za mene 3 milijuna funti. Isuse Bože kupili su mačka u vreći'

Njegov nogometni put je bio poseban, jer je dugo igrao u nižim ligama, a onda se odjednom vinuo u visine kojima nije još letio.

"Da mi je netko rekao da ću napraviti neku karijeru kad sam igrao u Španskom, ne bi mu vjerovao. Bio sam dosta sumnjiv. Meni je Belgija bila plafon, a nakon toga završim u Engleskoj koju sam dotad samo gledao na TV-u. Kažem si što ovi jedu, pa to je zbilja brzina, snaga... Iskreno, samo sam si mislio 'dali su za mene 3 milijuna funti, ja se mislim 'Isuse Bože kupili su mačka u vreći'. I onda zabijem prvi gol u Premier ligi u novom milenijumu, 1.1.2000. nakon minutu i 25 igre u utakmici na početku. Zabio sam Watfordu dva gola, drugi je bio prekrasan s 20 metara."

No, dugi period igranja nižih liga koštao ga je fizički...

"To moje Špansko do 24., Belgija je, hajde jaka, ali dvije brzine niže i onda sam s gotovo 30. došao u Englesku u Derby County. Nikad nisam bio ozlijeđen i taj ritam treninga, tijelo mi se jednostavno raspalo. Šlag na tortu mi je bilo igrati za Dinamo na kraju karijere. To što prije nisam igrao u Dinamu, ne znam, možda sam i trebao, ali ja sam razumio to tako da, kako sam brzo narastao, u Španskom sam bio u nižoj ligi, bio je i ružni rat ali igrala se ta liga. Nisam se htio miješati... Pitalo se mogu li ja uopće i igrati prvu ligu? U svakom sportu moraš pustiti krv, znoj i suze da bi uspio. Kad sam dospio u reprezentaciju Belgije, pa ja nisam mogao ni hodati."

Neke stvari nikad neće zaboraviti niti će se zaboraviti...

"Zabio sam Watfordu baš taj prvi gol u mileniju, Chelseaju na Stamford Bridgeu i Man Unitedu na Old Traffordu. Meni su se u tom trenutku završile utakmice za mene. To su veliki klubovi. U to doba je Man United uzeo Ligu prvaka protiv Bayerna u onom dramatičnom finalu. Zabijao si u hramovima nogometa, igrao na Highburyju. To su neki trenuci koje pamtim, ma to je bilo nešto što mi je označilo karijeru u onom vrhunskom smislu. Odmah bih prestao igrati jer to je bilo to za mene, taj trenutak, plafon, vrh vrhova... Ono, mali ljakse iz malog Prečkog zabija i igra u jednoj engleskoj ligi, na Old Traffordu i zabija velikanima. To su bili lijepi trenuci. Ali, pazite sad ovo, najviše me pamte po ona dva gola Hajduku koja su meni bila nešto dotad nedosanjano".

Čudesna priča s Genkom

Genk mu je, ipak, preokrenuo sve...

"Imao sam sumnju i u Genku kad smo ušli u prvu ligu, a ja zabijem 30 golova i budem drugi strijelac lige. Mislili smo da ćemo u drugoj sezoni kluba u prvoj belgijskoj ligi ispasti, jer ništa nismo mijenjali iz prethodne što se tiče momčadi, mi bili drugi i osvojili Kup. I treća godina titanik od Genka govorili su svi, a mi prvi na tablici. Jučer sam bio s Marom (Silvio Marić op.a), pa to je kao da Rudeš uđe u prvu i bude prvak za tri godine, uz dužno poštovanje svima, da se netko ne uvrijedi. Mnogi bi rekli ne, ma to je moguće. Čudesna priča stvarno, pokraj nas Brugge, Anderlecht, Standard Liege, bogatiji i bolji od nas tri puta. To je bila priča poput one Leicestera."

Sad u Belgiji ima status nogometne zvijezde. Jako je i dan danas popularan i mlađi znaju za njega...

"U Belgiji me stvarno obožavaju, sad sam dobio poruku da moram doći nekom čovjeku na svadbu, ono, ne znam uopće kome. Kao čovjek me obožava. Da ću ga iznenaditi na svadbi na stadionu. Bio sam gost na vjenčanjima, na prvim pričestima i rođendanima, na krizmama... Nevjerojatno. X puta sam se pitao je li to moguće da me tako u Belgiji obožavaju. Otvarao sam plesove s mladenkom, dolazio sam kao poklon i onda kad su me vidjeli, ljudi su se rasplakali, plakali, bili u deliriju... Iskakao sam iz torti. Jednu curicu nisam mogao smiriti koliko je plakala zbog mene jer me upoznala. Pola sata je nisam mogao smiriti. U Belgiji su samo mene htjeli, trener mi je rekao da ću izgoriti jer sam bio svugdje. A meni neugodno. Ušao sam Belgijcima u srce i nikad nisam izašao".

'Preplašio sam se kad su me prozvali belgijskim Davidom Beckhamom'

Kako je postao belgijski David Beckham i zašto?

"Bio sam s Davidom Bechamom, rukovao se s njim i s Victorijom tad poslije jedne utakmice. Kad sam zabio na Old Traffordu. Bio sam s njima i počeo sam čitati tamošnje novine... Becham je bio u svakim novinama. Baš je bio popularan. Izlazio je iz paštete. I sad ja dođem iz Genka u Derby County, a ja iz Prečko rodom, odnosno nogometno iz Španskom. Preplašio sam se. I još me zovu belgijski David Beckham, a ja se mislim samo da drugi o meni, ljudi, ne misle 'ma kakav Becham, pa ni kopačke mu ne može čistiti'. Htio sam samo zabiti gol, barem malo opravdati neka ta njihova očekivanja. Bio mi je to sve mali teret. Sve je krenulo lakše s tim prvim golom u milenijumu Watfordu."

Kako je došao u Englesku? E, to je priča za sebe...

"Zanimljiva je situacija kako su me doveli u Derby County. Ne znam da li sam to ikad rekao. Znači, pratili me jesu. Dobro, zabijao sam ja i Engleskoj u prijateljskoj na stadionu Sunderlanda, to je tada bio stadium of Light. U to doba Shearer i kompanija, Adam kapetan itd. Izjednačio sam na 1-1, oni su dobili 2-1. Uglavnom, čim sam počeo igrati za reprezentaciju nekako sam počeo zabijati i tu me Derby County htio. No međutim, imali su utakmicu u subotu i menadžer, što se nikad ne radi, tadašnji menadžer, on je sad pokojni Jim Smith, rekao je vodite ekipu Dery Countyja, ja idem gledati Branka u Belgiju. I sad, najbolje od svega, igramo u Mechelenu, jaki smo, sve dobivamo dotad i onda kao za vrag izgubimo 2-1 ", kazao nam je Branko Strupar i nastavio:

"Ja u toj utakmici promašim penal kod 1-0 i dobijem dva žuta brza do 60. valjda, što mi se nikad nije dogodilo. Znači, nakon te utakmice Jim Smith je rekao, zamislite, nakon jedne takve moje loše utakmice on je kazao na pressici 'zamislite koga sam ja kupio. Fulao je penal, izgubili su i dobio je crveni karton. I ja sam ga kupio. To je bilo zadnje da ga hoćemo'. To je on meni kazao osobno, znaš... Bio sam u toj utakmici provociran, tukli su me, htio sam čuvaru zalijepiti šamarčinu. Znači, bila je to jedna od mojih lošijih utakmica, a Derby County mene kupi. Volio me, a ja sam mu djelomično vratio nekim važnim golovima, iako nisam sasvim jer su me spriječile ozljede u tome".

'Zaslužio sam poziv u reprezentaciju Hrvatske, barem tako mislim'

Prema podacima dostupnim na internetu, Branko Strupar za Genk je odigrao 168 utakmica uz 106 golova...

"Nije se dogodilo da me itko tada kontaktirao i zvao u reprezentaciju Hrvatske. Što mogu reći, svoje sam pričao na terenu. Gledam svoje golove u jednom trenutku na Eurosportu, a nije Belgija ni tada tako daleko bila. Možda nisam zaigrao zbog moje čudne karijere. Možda su se pitali tko je sad ovaj, od kud je ovaj ispao? Ono, igrao si do nedavno u nižoj ligi. Imali su me na oku, pitali su me kako te ne zovu. Ako nisam zaslužio, neka onda ti koji su zaduženi razmišljaju. Da me se moglo zvati, moglo se, zaslužio sam. Mogao sam dobiti koji poziv za neku prijateljsku utakmicu, biti u sastavu bar. Da nisam zaslužio, ne bi ništa kazao, ali sam zaslužio. No, nisam ja kriv za to. Igrao sam čudo. Golovi govore za špicu. Imao sam 18 golova i 20 asistencija, imao sam tu dobru suradnju s suigračuna u godini kad sam s Genkom bio prvak. Zato sam i bio Zlatna kopačka."

Igrao je Branko s Belgijom Euro 2000. i SP 2002., a jednom je igrao i protiv Hrvatske. Bilo je to u kvalifikacijama za spomenuti Mundijal u Japanu i Koreji, točnije početak kvalifikacija.

Neugodnost u prijevodu

"Protiv Hrvatske mi je bilo najteže igrati. Ipak, Hrvatska je moja zemlja. Igrali su tada u obrani Šimić, Robert Kovač i Štimac. Mijenjali su se i bila je dobra utakmica, ali meni najteža. Znam himnu, našu, moram šutiti. Ipak sam iz Zagreba, a igrao sam protiv Hrvatske. Dobro su me jednom dočekali, baš zato jer sam iz Hrvatske, ja sam jednom bio izjavio da ako zabijem gol Hrvatskoj za Belgiju, da neću slaviti. E sad, kako ja nisam znao flamanski tako dobro kao oni, oni su to preveli, sjećam se u novinama je bio naslov: 'Ne bih htio zabiti gol protiv Hrvatske'. A ja sam rekao da ako zabijem gol da ga ne bi volio slaviti."

Otkrio nam je i sljedeće...

"Znači, totalno nešto drugačije u kontekstu i sve završi na naslovnici. Robert Waseige je tada bio izbornik koji je bio Valonac. Samo mi je bacio novine i rekao nemoj tako. Naravno, shvatio je on sve, objasnio sam mu i stao je na moju stranu. Zabranio mi je do sljedeće utakmice sve medijske događaje i to me spasilo. Naslovnica je bila ekstra jer nisam znao flamanski, a oni su izvukli riječi na svoj način. Kazao sam korektno, a oni su to nekorektno prenijeli".

Što je još Branko Strupar rekao i o čemu smo sve s njim razgovarali pogledajte u priloženom videu dolje.