Bivši izbornik Hrvatske iznio argumente za takvu konstataciju

Bivši izbornik Austrije, Hrvatske i Albanije Herr Otto Barić jučer je za Net.hr komentirao njemačku nogometnu rapsodiju u Ligi prvaka u obliku prolaska RB Leipziga u polufinale protiv Atlético Madrida (2:1) i Bayernovo demoliranje peterostrukog prvaka Europe Barcelone za plasman isto u polufinale (8:2). Više o tome možete pročitati - OVDJE .

Niku 'bušili i u upravi i u svlačionici

U zadnjem dijelu našeg razgovora o Bayernu Otto Barić osvrnuo se i na Niku Kovača, bivšeg trenera bavarskog diva, sad Monaca. Zašto je Niko Kovač pao? Očito je da su ga “bušili” i u upravi, i u svlačionici, dok nisu zgotovili posao i riješili ga se na klupi. Kovač je bio izbor Ulija Hoenessa, upravo je predsjednik zaslužan što se već pretprošle jeseni nije dogodio rasplet Nikinog odlaska. Iako su svi problemi svijeta stavljeni na breme Niki Kovaču, Otto Barić sljedećeg je mišljenja:

"Drago mi je što je Bayern pobijedio Barcelonu 8:2 i plasirao se u polufinale, te što igraju atomski nogomet. No, što je najvažnije, žao mi je jedino što u svemu tome veliku zaslugu ima upravo Niko Kovač. Znate, on nije nažalost morao otići iz Bayerna zbog rada, nego zbog odnosa. Znači, vrlo je važno da trener osjeća igrače, odnosno da zna i uvidi koji nogometaš mu je važan, tj kojeg ne smije povrijediti. U ovom slučaju govorim o Mülleru koji je odličan igrač, ali nije nezamjenjiv. Niko je smatrao da je svaki igrač zamjenjiv, ali je on u radu napravio to, jer da bi se tako igralo kao što sad igra Bayern, treba trenirati takvo što, takvu igru, takav nogomet dvije-tri godine. Znači, tu promjenu pravca i zatvaranje prostora suparniku u startu, da se ne može razmahati, igrati. Ti elementi su bitni i oni ne dolaze preko noći. To je Nikino djelo", objašnjava nam Otto Barić i zaključuje:

'Htio je biti gazda i šef u Bayernu'

"E sad, druga stvar je ta hoće li Niko takvu igru moći imati u Monacu, hoće li moći težiti takvom atomskom nogometu jer za to treba imati i vrhunske igrače koji ti mogu odgovoriti zahtjevima i usvojiti svaki od elemenata takvog nogometa. Bayern ima sedam-osam svjetskih igrača, klasnih, a Monaco to nema. Možda i da dva-tri dobije. Ja mu želim sreću samo zbog toga što je htio biti gazda i šef u Bayernu. Ja kad sam bio trener u Rapidu radio sam na tome da se igra takav jedan ondašnji nogomet, napadački. Baš sam o tome razmišljao, imao sam nekoliko klasnih nogometaša i napravio pravu igru, ali oni nisu bili prijatelji. Naprimjer Weber i Krankl. Međutim, na terenu su bili prijatelji, profesionalci. Njihov je odnos prema igri bio takav da su za klub davali sve i on im je bio na prvom mjestu. Drugo su njihovi odnosi, oni nisu bili prijatelji u privatnom životu. Vidite, takve stvari treba trener uočiti. Kad je Niko to uočio u Bayernu, već je bilo kasno".