Njegova smrt potresla je Hrvatsku, a sa 15. pobjegao je u Beograd navijati za Dinamo

Na današnji dan prije 13 godina napustio nas je Dubravko Pavličić. Bivši nogometni reprezentativac Hrvatske, omladinski prvak svijeta s Jugoslavijom, igrač Dinama, Rijeke i nekoliko klubova u Španjolskoj, koja mu je bila druga i posljednja domovina. Preminuo je u 45. godini nakon duge i teške bitke s rakom gušteraće.

BIO JE POSEBAN /

Na današnji dan preminuo poznati hrvatski nogometaš: 'Dudo i dalje živi u svima nama, vijest o njegovoj bolesti i smrti bila je velik šok za sve'

Pavličić je 1996. s Vatrenima stigao do četvrtfinala Europskog prvenstva, preminuo je gradu Alicanteu. Nastupao je za lokalni klub Hercules od 1994. do 1997., a preminuo je od raka gušterače, no navijači tog španjolskog kluba i dalje ga nisu zaboravili, redovito obilježavaju njegovu godišnjicu smrti.

U Alicanteu ulaz na stadion nosi njegovo ime. Na ulazu s brojem 5, koji je nosio na dresu, utisnuta je pločica s fotografijom dugokosog mladića.

Pavličić je rođen 28. studenog 1967., a 1994. došao je iz Rijeke dok je Sánchez stigao iz obližnjeg Castellóna. Cilj im je bio uvesti drugoligaša Hércules u Primeru. 

Tijekom klupskoj karijere nastupao je za Radnik, Dinamo, Rijeku, Hercules, Salamancu i Ferrola. Za hrvatsku je nogometnu reprezentaciju nastupio ukupno 22 puta, uključujući i pet utakmica na kvalifikacijskom putu do Europskog prvenstva 1996. godine, a dva je puta zaigrao i na smotri starog kontinenta protiv Turske i Portugala. Pavličić je bio i veliki dinamovac, o čemu je za Večernji list više puta pričao njegov bratić Saša Pavličić Bekić, dok je imao 15 godina, Dudo je vlakom iz Zagreba pobjegao vlakom u Beograd kako bi navijao za plave u finalu jugoslavenskog kupa protiv Sarajeva. 

"Uvijek kad ga se sjetim, ne mogu zaustaviti suze. To je tako bolno, teško mi je govoriti o njemu, još ne vjerujem da ga nema... Nikad, baš nikad Dudo nije nikome ništa nažao napravio. Stvarno je bio poseban, iskoristio je svaku sekundu svog kratkog života, nikad nije mogao dugo biti na jednom mjestu, osim kad se kartala bela! Bile su to čudesne partije, onaj tko izgubi morao je ići gurati kontejner s otpadom, a pobjednici su poražene gađali jajima. Sve je to, naravno, bila njegova ideja", izjavio je svojedobno Željko Adžić za Večernji list, koji je s njim igrao u Herculesu. 

POGLEDAJTE VIDEO: Ivo Smoje u podcastu Net.hr-a kod Silvija Maksana: 'Fakultet mi je bio ispred nogometa, a obitelj je moj najveći uspjeh'