Moskva suzama ne vjeruje: Dan kada su Chelseajevi snovi ostali u kiši

Dvadeset i prvi svibnja 2008. godine. Mjesto radnje: Lužnjiki stadion u Moskvi, finale Lige prvaka, Chelsea - Manchester United. Vrijeme radnje: peti jedanesterac u seriji, za pobjedu. Glavni lik: John Terry, kapetan Chesleaja.

FINALE U BILBAU /

Kada cijela sezona stane u jednu utakmicu: Koji će velikan večeras spasiti svoju sezonu?

To je to! Još samo ovaj penal i ulaziš u nogometnu besmrtnost. Još ovaj put zatreseš mrežu i za nekoliko minuta kao kapetan svoje ekipe držat ćeš u rukama taj najvrjedniji klupski trofej u svijetu sporta. Još samo jednom moraš pogoditi loptu i ulaziš u Partenon slavnih. Sanjao si ovaj trenutak kao klinac, postižeš odlučujući penal u plavom dresu, podižeš klempu i ekipa te nosi na rukama, a tisuće plavih navijača skandira tvoje ime. Budiš se u sobi i shvaćaš da ti je tek 14 godina i da dolaziš prvi put u Chelsea. Prvi korak na putu do sna. 14 godina karijere u Chelseaju prolazi ti kroz glavu kao u filmu dok stavljaš loptu na točku koja se sada jedva vidi od moskovske kiše, vjerojatno najslavnije od svih slavnih kiša koje su pale u tom čuvenom gradu.

Pomičeš se četiri koraka unazad poput revolveraša iz nekog vesterna dok ti pogled ne bježi s lopte. One lopte s onim zvjezdicama kakva ti stoji u sobi još od kad si bio klinac. Duboko udišeš, miran si, mu*a su kao u vola još od početka utakmice, a pogotovo nakon onog čišćenja ispred prazne mreže nakon udarca Teveza u produžecima kada si spasio svoju ekipu poput pravog kapetana i doveo ih do udaraca s bijele točke.

Penali su naši

Miran si i jer znaš da ste spremni za te penale. Spremni ste već nekoliko tjedana za taj trenutak. Grantov prijatelj, ekonomist i nogometni analitičar Ignacio Palacios-Huerta proučavao je United i on i Grant zabilježili su četiri stvari koje morate zapamtiti i koje su vam iznijeli na sastanku u pripremi utakmice. Prva stvar, Van der Sar zna da je dešnjaku pucaču lakše pucati u golmanovu desnu stranu, a ljevaku u lijevu i najčešće se tako baca. Druga stvar, Van der Sar najlakše brani penale koji su poluvisoko. Treća stvar, Cristiano Ronaldo kada zastane puca u golmanovu desnu stranu, važno je da ga Čech pričeka i da se ne baca ranije, kada god se golman bacio ranije Ronaldo je zabio. I četvrta stvar, ako novčić padne na tvoju stranu, obavezno biraj da pucate prvi, u 60% slučajeva ekipa koja puca prva pobjeđuje u raspucavanju. Ponavljao si si te četiri stvari u glavi kada je slovački arbitar odsvirao kraj 120 minuta na Lužnikiju.

želja jača od boli /

Kakva priča! Nogometaš engleskog niželigaša imao srčani udar, odigrao utakmicu i zabio

Prošlo ti je i tih 120 minuta na kraju kroz glavu. Bilo je to 120 minuta pravog rata između dva velika rivala. Dva kluba koja su od dolaska Abramoviča do te 2008. bili najjači u engleskoj. Oni su uzeli zadnje dvije lige, nama ispred nosa, a mi dvije prije toga. Bilo je jasno i da smo u tom trenutku dvije najbolje momčadi u Europi. Oni su bili bolji u prvom poluvremenu i poveli preko Ronalda, mi smo sretno izjednačili preko Lamparda, a onda bili bolji u drugom poluvremenu i u produžecima. Drogba i Lamps su pogađali stativu, tu čuvenu moskovsku stativu.

Došlo je bacanje novčića, „ako padne moja strana, uzimam prvi udarac“, ponavljao si u glavi dok je novčić letio zrakom i miješao se kapima te moskovske kiše. Novčić pada na stranu tvog kolege iz obrane engleske reprezentacije, Rija Ferdinanda koji naravno govori slovačkom sucu: „We’ll shoot first.“ Nema veze, pomisliš, imamo tri stvari koje nam je rekao Ignacio i koje nam ulijevaju samopouzdanje. Dao si još posljednju riječ ohrabrenja svojoj ekipi, zagrlio ih na centru i gledaš kako se svi pridržavaju plana. Ballack je prvi, dešnjak, puca u golmanovu lijevu stranu, Van der Sar se baca lijevo, ali ne može do te lopte jer je prvo krenuo u svoju desnu stranu. Belletti je drugi, opet dešnjak, puca lijevo, Van der Sar ide desno i 2:2 je. Ronaldo je treći za United. Znaš da se Petr sjeća dogovora i da će čekati da Ronaldo zastane, a tek onda se baciti u svoje desno.

Sjetio se Petr u tom trenutku i posljednjih riječi iz knjige Golmanov strah od penala Petera Handkea, mislio je naivni Petr da je to stvarno knjiga o nogometu i da će mu pomoći savladati strah od penala, posudio ju je u jednoj praškoj knjižnicu, pročitao ju cijelu da bi shvatio da je tu nogomet samo sporedan u jednom filozofskom romanu, ali zapamtio da završava riječima “Samo golman koji ostane na sredini, može obraniti penal.” Ronaldo zastaje na pola trka, Čech ostaje mirno ukopan na sredini linije, Ronaldo nastavlja trk, puca, a Čech se baca desno i lagano brani. To je to! Već kreće slavlje, smiruješ momke na liniji centra, uvjeravaš ih da je sve dobro, krajičkom oka pogledavaš desno prema klupama i vidiš Granta kako proživljava treći infarkt večeri. Valjda će preživjeti.

Lampard puca u svoje desno i pogađa kut, Van der Sar je sada već prokužio što radimo, ali ne može do te lopte. Ashley Cole je sljedeći, neiskusan je u izvođenju jedanaesteraca pa se drži prirodne strane, lijevak je i puca u golmanovo lijevo, ali nikako ne poluvisoko, po Ignacijevim savjetima puca nisko i jako i Edwin to može samo dirati, ali ne i obraniti. To je to, peti jedanaesterac, pomičeš se četiri koraka unazad poput revolveraša iz nekog vesterna dok ti pogled ne bježi s lopte. Pucat ćeš u golmanovo lijevo, Edwin će otići desno, lopta će lagano ući u mrežu, osvojit ćeš svoju prvu Ligu prvaka i to za klub za koji igraš od svoje 14. godine, a onda ćeš uzeti još pet zaredom, postat ćete najbolja nogometna momčad ikada, otići ćeš u mirovinu kao legenda kluba i kapetan s najviše osvojenih Liga prvaka ikad u nogometnoj povijesti, za svaki slučaj, uzet ćeš još koju Premier ligu, FA kup i koji Euro s Engleskom pa možda i zlatnu loptu, ako je mogao Cannavaro zašto ne bih mogao i ti, i biti jedan od najvećih ikad.

Teren natopljen suzama

Laganim korakom krećeš prema lopti, dok ju udaraš, lijeva noga proklizuje na toj moskovskoj kiši, u padu vidiš kako Edwin ide u krivu stranu, pogledavaš prema lopti, a ona, majku li joj je**m, završava na moskovskoj stativi i odlazi negdje daleko, odlazi 14 godina daleko u prošlost u onaj san koji si sanjao noć prije prvog dolaska na Fulham road. Jedina je razlika što u tom snu, ta lopta, završava u mreži, a ekipa te nosi na rukama u deliriju, u vječnost. 14 godina kasnije u toj majskoj moskovskoj noći završio si stražnjicom na bijeloj točki, glava ti je u koljenima dok suze s lica padaju na zeleni tepih Lužnikija koji je mokar, ali ne od moskovske kiše već od tvojih suza. Na neki način i dan danas sjediš u tom šesnaestercu tamo na Lužnikiju.

Kroz suze ćeš gledati kako Van der Sar pokazuje Anelki da će pucati u njegovu lijevu stranu, lukavi nas je Nizozemac prokužio, potpuno je smeo Nicolasa koji puca u drugu stranu, ali poluvisoko, onako kako je Ignacio rekao da se ne puca. Gotovo je, ali svjestan si da je bilo gotovo čim je ona lijeva noga proklizala. Pa zar je ta kiša baš te noći morala padati u Moskvi? Nisi nikad pogledao ni minutu te utakmice, ali vidiš ju svaki put kad sklopiš oči, i tu loptu, i tu kišu, i tu stativu koja se vjerojatno i dan danas trese.

Podići ćeš taj trofej četiri godine kasnije, iako zbog vlastite gluposti nećeš igrati u finalu. Osvojit ćeš još tri Premier lige, tri FA kupa, i jedan liga kup. Naći će se tu i Europska liga i još hrpa individualnih nagrada. Postat ćeš legenda kluba i napustiti ga devet godina kasnije s debelo preko petsto nastupa i ostati upisan u klupskim analima kao jedna od najvećih legendi kluba. Otići ćeš i kao jedan od najboljih stopera koje je Engleska ikad vidjela, ali sve je to ništa. Svi uspjesi i neuspjesi i sve isplakane suze ostat će vječno posađene u toj kišnoj i tužnoj moskovskoj noći. A Moskva suzama ne vjeruje.

*Ovaj tekst je djelo fikcije. Stavovi likova ili naratora ne predstavljaju nužno stavove autora niti uredništva

POGLEDAJTE VIDEO: Europska liga došla je do svoga finala: Dva posrnula engleska velikana žele spasiti sezonu