Kovač je zaista spasio Borussiju od propasti: 'Neka mi svi treneri oproste, ali Niko je...'

Gotovo godinu dana Niko Kovač proveo je izvan trenerskih voda, a onda je početkom veljače odlučio okrenuti novu stranicu i prihvatiti izazov u Dortmundu. Tada već prigušena atmosfera mitskog "Žutog zida" odavala je kolektivnu klonulost, a tribine koje su nekoć bile simbol entuzijazma i bezuvjetne podrške, sada su sve češće odjekivale zvižducima upućenima vlastitim igračima. U takvo ozračje stigao je bivši izbornik Vatrenih, zajedno s bratom Robertom i Filipom Topalovićem, preuzevši sastav u stanju emocionalnog i sportskog raspada.

PUT U AMERIKU /

Dalić objasnio što očekuje od Vuškovića te zašto nije zvao Vlašića i Sosu: 'Svjesni smo izazova'

Njegovo nasljeđe bila je ekipa bez samopouzdanja, rastrgana sumnjama, navijači koji su klizili prema apatiji i sredina ljestvice koja je djelovala daleko od borbe za Europu. Nije trebalo dugo da kritike krenu s raznih strana – mnogi su smatrali da bi na klupu trebao sjesti netko skloniji dinamičnijem nogometu. No, medijske priče ubrzo su se raspršile, a već sredinom svibnja novinski naslovi slavili su ga kao spasitelja. Borussia je u 14 utakmica nadoknadila deset bodova zaostatka, stigla do četvrtog mjesta i tako izborila najvažniji europski proljetni izlog – Ligu prvaka.

O kakvom se pothvatu radi, najbolje svjedoče riječi Larsa Rickena, dugogodišnje klupske figure, bivšeg igrača, voditelja Akademije i sadašnjeg sportskog direktora.

"Neka mi svi treneri oproste na ovome što imam za reći. Niko Kovač potpisao je jedno od najvećih trenerskih postignuća u povijesti BVB-a! Tko bi pomislio da ćemo navijačima prirediti ovakvu završnicu?"

Uistinu, takav uspon – s 11. na četvrto mjesto u samo osam kola – dogodio se u povijesti Bundeslige samo još jednom, i to također u Dortmundu, davne 1994. godine. Kovačeva serija – sedam pobjeda i jedan remi protiv Bayerna – donijela je 22 boda u završnici prvenstva, uz gol-razliku 26-10. I to nakon što je u svojih prvih šest susreta kao trener Borussije upisao četiri poraza. Kritike da napad nije dovoljno učinkovit brzo su utihnule jer u posljednjih osam kola nitko u Njemačkoj nije zabio više pogodaka od njih.

Rickenu je bilo jasno zašto se dogodio takav preokret:

"Odmah je primijetio da momčadi nedostaje samopouzdanje, pa ga je izgradio mudrom komunikacijom na presicama. Sve ih je hvalio pred novinarima, a kada su dobili na samopouzdanju, namjerno je 'čačkao' po njihovim ranama i kontinuirano predstavljao nove zahtjeve. Kovač je ovdje iskoristio igračko i trenersko iskustvo."

Njegov utjecaj posebno je osjetio i Karim Adeyemi, koji je uoči posljednjeg kola sezone izjavio:

"Kako je trener izazvao obrat? Šutnuo nas je nogom u stražnjicu." Dodao je i: "Inzistirao je na kretnji i trci, govorio da ćemo tako, uz kvalitetu koju posjedujemo, svima moći napraviti probleme. Na početku je bilo jako teško naviknuti se na takav tempo, ali zaista nam je pomoglo. Ja se prvi osjećam spremnije, više me ne hvataju grčevi. Nije to baš zabavan proces, ali zato si posebno sretan kad uspiješ."

Od prvog dana proveo je filozofiju koja se temeljila na jednostavnosti i strogoći. Nije žurio s taktičkim promjenama, već je prvo oživio fizičku pripremu. Produžio je dionice trčanja, intenzivirao rad, a uveo je i zabranu korištenja injekcija nakon treninga kako bi se bolje zaštitili mišići. U to vrijeme još nije ni tražio stan – braća Kovač i dalje su boravila u hotelu, potpuno posvećeni poslu.

Svoje metode kratko i jasno opisao je Julian Brandt:

"Trener obraća pažnju na male stvari koje se često ispostave odlučujućima. Vrlo je strog po tom pitanju. Nije da moramo sjediti kao učenici u školi, ali kad se radi, radi se, a kad se zabavlja, onda se zabavlja."

U taktičkom smislu, prijelaz s četiri na tri braniča riješio je mnoge boljke. Nestale su rupe u obrani, a ekipa je postala otpornija na brze kontranapade protivnika. Dok su pod Sahinom primali gotovo dva gola po utakmici, Kovačeva Borussia prosjek je svela na tek nešto više od jednog. Posebno upečatljivo – s Nurijem su primili devet pogodaka nakon izgubljenog posjeda, a s Nikom – samo jedan.

Uza sve to, iako je posjed lopte pao, efikasnost je porasla. Brze izmjene smjera igre, agresivna trka, oštra dodavanja u dubinu i maksimalna iskorištenost ofenzivnog potencijala pokazali su se kao ključ formule. Kroz 14 utakmica osvojeno je 28 bodova – tri više nego što je Sahin osvojio u čak 20 kola.

Na tragu onoga što je nekoć radio u Eintrachtu, a zatim i Bayernu, Kovač je i u Dortmundu pokazao da zna kako izvući maksimum iz momčadi koju svi unaprijed otpišu. Dok su mu mnogi sumnjali u sposobnosti, kako u Njemačkoj tako i u domovini, gdje se često zaboravlja što je sve postigao – pokazao je zrelost, smirenost i posvećenost. Da je Borussia ostala bez Lige prvaka, posljedice bi bile ozbiljne, možda čak i pogubne. Umjesto toga, stadion koji je prijetio da potone u sivilo – ponovno blista.