Navedeni igrači, naime, dijele dvije stvari iz prošle sezone. U pitanju su igrači koji su osvojili naslove najboljih strijelaca u ligama u kojima su nastupali, a da niti jedan od njih pritom nije slavio naslov prvaka u ligama koje prema Uefinom koeficijentu spadaju u šest najjačih.

Pogleda li se malo dublje u ne tako davnu prošlost, podatak ipak malo manje čudi. U sezoni 2014./2015. situacija je bila u potpunosti jednaka, a vrlo slična sezonu ranije. Preciznije, samo je Zlatan Ibrahimović uzeo naslov najboljeg strijelca prvenstva u dresu prvaka PSG-a koji je potvrdio dominaciju u Francuskoj u sezoni 2013./2014.

Francusko prvenstvo jedino je, uzme li se u obzir razdoblje od deset prošlih godina, u kojem se događa da najbolji strijelac dolazi iz redova prvaka češće nego što je to obrnut slučaj. Dogodilo se to sedam puta u posljednjih deset godina s time da je u jednoj prilici tada Montpellierov Olivier Giroud dijelio naslov najboljeg strijelca.

Osvojiti naslov, a ne imati najboljeg strijelca lige trend je koji se sve češće ponavlja. U posljednjih pet godina u pet od šest najjačih europskih liga (engleska, njemačka, talijanska, španjolska, francuska, portugalska) najbolji strijelac radovao se naslovu prvaka u manje slučajeva nego što je to bio slučaj u pet sezona koje su im prethodile.

Logično objašnjenje, navodi se u zaključku teksta, je da prvaci ravnopravnije dijele golove među svojim napadačima u odnosu na konkurentne momčadi. Real Madrid, Chelsea, Bayern, Juventus, Monaco i Benfica možda nisu imali najboljeg strijelca, no sve momčadi izuzev Juventusa imale su barem dvojicu u Topu 10 golgetera lige. Ne ovisiti o samo jednom igraču širi opcije za uspjeh momčadi...