"Je... te Dinamo...', orilo se iz svlačionice Crvenih.

Samo nekoliko metara dalje od prostorije u kojoj je vladala luda atmosfera, nalazile su se poražene zvijezde hrvatskog prvaka, koje su vijećale hoće li za ovaj poraz krivicu preuzeti sami ili će sve svaliti na trenera. On je ionako pred izlaznim vratima kluba.

Odluka je pala, krivicu će preuzeti sami! Novinarima će reći da su oni isključivi krivci. Tako je lakše, porazi u hrvatskom prvenstvu i nisu previše česti. Zaredat će oni lako 20-ak novih pobjeda i tako sprati ljagu sa sebe, nakon čega će hrvatski nogometni puk zaboraviti na ovaj poraz, kao i vjerni navijači, ako takvi još uvijek postoje. 'Brkati' trener ionako nakon utorka ili srijede, kad uslijedi ona tradicionalna blamaža u Europi, pokunjene glave prvi stane u red ispred bijesnog šefa.

I dok su tako naši junaci iz modre svlačionice donosili 'sudbonosnu' odluku, iz susjedne prostorije začula se sporna melodija. Reakcija je bila instinktivna, a najodlučniji je bio, a tko drugi nego kapetan Ivan Kelava. Sjurio se prema susjednoj prostoriji, skoro identično kao mladi Splitov napadač prema njemu kad mu je prije nešto više od sat vremena zabio gol i doveo ga do ove agonije.

"Ne dirajte mi svetinju", zaderao se Kelava ušavši u svlačionicu Crvenih. Atmosfera se užarila, tenzije su porasle i samo bi rijetki pomisli da će ovo završiti bez šakačkog obračuna. Rijetki, ali ne i iskusni Ivica Križanac, koji je primirio svoje suigrače, izgurao je Dinamovog vratara iz prostorije i mirnim razgovorom izgladio situaciju.

Kelava se vratio među svoje suigrače, ponosan do neba što je obranio ponos Zagreba grada i što će već za nekoliko sati postati heroj teme na jutarnjoj kavi u popularnom kafiću u Dugavama. A da pri tome nije ni promislio kako je upravo on 2009. godine na krovu modrog autobusa, pred prepunim sjeverom maksimirskog stadiona, ponosno urlao:

"Je.. se je.., Splite..."

Ma, bravo! Kapetane Dinama, pokrij se ušima.