
'Hrvatima očito dobro ne radi sat, nismo mi socijalna ustanova, a Slovenci i Srbi imaju nešto što mi nemamo'

U drugom dijelu velikog intervjua za Net.
Roko
Kako bilo, u drugom dijelu intervjua prokomentirao je i svoje ovosezonske igre.
Pokazao Gavriloviću kako se to radi
Prošlog vikenda je, pak, Roko Leni Ukić "školovao" i košarkaše Partizana u ABA ligi ubacivši im 23 poena (4 trice), a oduševio je i fantastičnim proigravanjem za Stipanovića kroz noge Gavrilovića kojem se obrana Partizana najmanje nadala. To je definitivno bio potez utakmice....
"Osjećam se dobro. Ušao sam u sezonu malo sporo jer sam imao određene fizičke probleme. Međutim, kad sam to uspio sanirati stvari su za mene i momčad počele ići u boljem smjeru. Mislim da već dulje vrijeme momčad igra dobro. Utakmica će biti boljih i lošijih, igramo u jednom nevjerojatnom ritmu gdje stvarno nemaš vremena ni za što. Za dva dana ti dođe utakmica koja je bitnija od one prethodne. I na tebi je da se za svaku utakmicu maksimalno pripremiš najbolje što možeš, daš svu svoju energiju, čuvaš zdravlje i nosiš se s dobrim i lošim danima jer su oni neizbježni. Tako da te dobar dan ne ponese, kao niti loši ne 'zbedira'. Dobra stvar za mene u cijeloj ovoj priči je moje iskustvo kojeg imam na pretek. I onda znam kako se nositi s takvim stvarima. Stalno imaš neki izazov, moraš znati kako se tu postaviti", kazao nam je Roko Leni Ukić i osvrnuo se na stanje u hrvatskoj klupskoj košarci...
'Cedevita je ozbiljan klub i projekt koji svake godine raste'
"Klupska košarka nam se svela na jednostavnu priču, a to je ovo što i sami možete vidjeti ovdje", istaknuo je Roko pokazavši na prostor u kojem smo vodili s njim razgovor, u kompleksu Cedevite, tzv. "Domu košarke Cedevita" na Zagrebačkom velesajmu...
"To je jedan ozbiljan klub i projekt koji svake godine raste. Naravno da oscilacije iz sezone u sezonu mogu biti malo lošije, može ići gore-dolje. Međutim, to je priča koja ima svoj početak i kraj. Naravno da se neke stvari mogu napraviti bolje. Drugo je sve nekako neizvjesno. Iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec... Hoće li se dovesti koga, hoće li FIBA skinuti blokadu. Hoće li netko novi staviti blokadu i slično. U takvim je uvjetima trenerima i igračima teško raditi. Nažalost, tako funkcioniraju naša dva ostala ABA ligaša, Cibona i Zadar. A što se tiče ostalih, to je još na jednoj razini koja po meni nije još za komentirati za neki ozbiljniji rang. Daj Bože da netko napravi taj iskorak. Nadam se da će taj iskorak napraviti Split. Da će ući u ABA ligu i da ih možemo komentirati u tom nekom krugu takvih momčadi", dao nam je do znanja Roko i osvrnuo se na Sloveniju, koja je prošlog ljeta na EuroBasketu osvojila zlatnu medalju na pogon Gorana Dragića i Luke Dončića...
"Oni imaju ono što mi nemamo. Znači, već dulji niz godina ljudi u Hrvatskoj traže rezultat da se zagriju za sport. Konkretno košarku. U Sloveniji su ljudi zagrijani za košarku pa na temelju toga grade uspjeh. Znači, kad već imaju atmosferu. Oni imaju pune Stožice u trenutku kad njihova reprezentacija igra lošije nego naša reprezentacija. I to kad nemaju niti plasmana na Olimpijske igre, niti 2008. niti 2016., niti u tom trenutku imaju ijednu osvojenu medalju. I oni su bili spremni u Istanbulu 2010. godine, kad su bili u skupini s nama, napuniti gostujuću dvoranu. Jednostavno, Slovenci više vole košarku nego mi", izjavio je Roko i na našu konstataciju kako smo mi Sloveniju nekad razvaljivali s 20 koševa razlike, naglasio:
'Slovenci obožavaju košarku'
"Je, da, razvaljivali smo ih možda prije dvadeset i više godina, a ne prije deset... To je velika razlika. U Hrvatskoj postoji takvo mišljenje, razmišljanje, koje nema veze s vezom. Očito kod nas košarkaškim (ne)poznavateljima baš dobro sat ne radi. Pobijedili su nas 2005. u Beogradu na Europskom prvenstvu. Znači, to je bilo prije dvanaest godina. Sat je Hrvatima poremećen. Kod nas se sve paušalno gleda. Slovenci obožavaju košarku. I oni su stvarali kult reprezentacije jako dugo. Propustili su to napraviti s jednom jako talentiranom reprezentacijom. Kakvu mi nismo imali još od one generacije Petrovića, Kukoča, Rađe, Vrankovića... Pričamo o Smodišu, Nachbaru, Lakoviću, Brezecu, Nesteroviću... Naš prosječni pratitelj košarke to ne zna. To je bila generacija kakvu mi nismo imali. I oni su s takvim imenima propustili naplatiti svoj talent, kvalitetu...", objasnio nam je Splićanin i nadodao:
"I onda se dogodilo to da su zadržali jedan duh, optimizam svih ovih godina koje su za njih bile svojevrsni vakuum. Imaju jednog fenomenalnog igrača kao što je Goran Dragić na kojeg se naslonio jedan mladi wunderkind Luka Dončić koji će biti čudesan igrač. Imaju vrhunskog trenera, rol igrači su im igrali iznad svih mogućnosti, jer da su Vidmar i Prepelić Hrvati, ne bi napravili ništa. Bili bi usisani tom negativnom energijom. I oni su svi skupa napravili jednu strašnu stvar i mi im možemo samo skinuti kapu i čestitati ima na tome. Kazati: Ljudi, to se tako radi. Međutim, to nije stvar samo tih 12 košarkaša u reprezentaciji. Cijela država diše na jedan drugi način. Imali su oni teških poraza, 2009. su izgubili polufinalnu utakmicu kad im je Jure Zdovc bio izbornik. Teodosić ih je izbacio iz finala. To, vidite, naši ljudi ne znaju. Jer naši ljudi ne prate košarku. Hajde recite, tko od naših ljudi zna što se dogodilo 2009. godine? Nitko. A ti nešto kažeš i onda se praviš pametan. Ne praviš se pametan nego ti znaš, a ljudi oko tebe ne znaju", istaknuo je Roko i dodao kako svi u Hrvatskoj pamte 1992. i srebro iz Barcelone, kad je Dražen ZND-u zabio dva slobodna bacanja za pobjedu 75-74 i silazak s postolja u Ateni...
'Nitko od nas nije dosegao nivo jednog Dražena, Kukoča, Dine'
"Da, ljudi kod nas pamte samo to. Onda nećemo raditi niti ovaj intervju niti pričati o hrvatskoj košarci. Shvaćate... Ja sam i zato, samo nisam zato da se neke stvari pogrešno tumače. Nije silaskom s postolja u Grčkoj hrvatska košarka nestala. Idemo reći stvari kako jesu. Uvijek govorim da su Dino, Toni, Dražen, Velimir, Arijan, Stojko košarkaši koji su nama nedodirljivi. Nitko od nas nije dosegao taj nivo. Međutim, nismo mi baš sad neka, kako bih rekao, socijalna ustanova koja upropaštava nešto. Nego smo momci kojima je krivo što smo propustili neke prilike napraviti, neki veliki rezultat za jednu ili dvije lopte, u situacijama koje nisu otišle na našu stranu. Jel to zbog nesreće, manjka kvalitete ili ne znam čega, nije niti bitno. Ili nas prihvatite takve kakve jesmo ili ugasite televizor. Ali nemoj pričati stvari koje nisu istina. To me konstantno ljuti. Primjerice, jedan Miro Bilan tjedan prije protiv Monaca, koji je ozbiljna ekipa, zabije 22 poena, bude MVP regionalne lige i onda odjene dres Hrvatske i protiv Nizozemske ne može zabiti koš".
"





















