‘Neka se Hezonja konačno više izjasni. Ako se Veljku nije javljao, onda je izbornik u pravu’

Talentirani 25-godišnji hrvatski NBA košarkaš Mario Hezonja podigao je prašinu svojom objavom na Instagramu, odgovorivši jednom pratitelju na pitanje zašto ne igraš za hrvatsku reprezentaciju, na način:

"Zato jer sam umoran i ne da mi se."

Iako se tu radi najvjerojatnije o sarkazmu, na javno mišljenje koje prevladava o tome zašto ne igra za Hrvatsku, odjeknula je objava hrvatskim medijskim prostorom, negativno u javnosti.

Veljko Mršić: 'Neću više zvati Hezonju u reprezentaciju Hrvatske zbog svog odnosa prema reprezentaciji'

Izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije Veljko Mršić, koji se trenutno nalazi u samoizolaciji, u četvrtak ujutro prvima nam je rekao kako Hezonju više neće zvati u reprezentaciju i kako peti pick NBA drafta iz 2013. godine neće igrati u reprezentaciji dok je on izbornik...

"To dovoljno govori o njemu. Ja sam pokušao u Las Vegasu stupiti s njim u kontakt i nakon toga još jednom, prije nekih godinu i više dana, i od toga nije bilo ništa. No, odlučio sam da Marija Hezonju neću zvati u reprezentaciju Hrvatske. Tako da Mario neće igrati za Hrvatsku i nije dio reprezentativnog sustava. Ma i da ima utakmica, on zbog svog odnosa prema reprezentaciji sigurno neće dobiti poziv”, rekao nam je Veljko Mršić i završio priču o Hezonji u nacionalnom dresu. Nije u pitanju ta njegova objava, jer, kad ga je Veljko Mršić lani u Las Vegasu za vrijeme ljetne turneje kontaktirao ovaj se obećao javiti, ali to se nije dogodilo...

Pokušao ga je kontaktirati još dva puta nakon toga, ali nikada mu se nije javio. Nakon toga je Mršić odlučio više ga ne zvati u reprezentaciju, a ta njegova odluka zbila se, kako sam govori, još u studenom, dakle ima tome gotovo godinu dana...

Svojim odnosom prema reprezentaciji Mario si je tako zatvorio vrata nacionalnoj momčadi, vrata koja na kraju krajeva nije ni htio otvoriti. Nazvali smo bivšeg hrvatskog košarkaša i reprezentativca Nikšu Prkačina kako bi nam prokomentirao ova događanja...

'Neću reći da su bila druga vremena dok sam ja igrao za reprezentaciju, ali u jednu ruku su bila'

Prka stariji godinama je nastupao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske. Prvi put je na velikom natjecanju zaigrao 1997. godine, na Europskom prvenstvu u Španjolskoj.

Oprostio se od nacionalne momčadi na Europskom prvenstvu u Poljskoj 2009. godine. Igrao je na ukupno sedam EuroBasketa te na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine.

S klubovima je osvajao trofeje, ali s reprezentacijom nije uspio. Igrao je Nikša Prkačin za Split, Cibonu, Dinamo iz Moskve, Panathinaikos te na kraju za Zagreb. Imao je sjajnu leđnu tehniku što je bio njegov igrački zaštitni znak, pogađao je i asistirao suigračima, nerijetko prigovarao sucima, a najpoznatiji je ipak bio po svojoj borbenosti, požrtvovnosti, upornosti i ratničkom duhu. Njegov reprezentativni CV najbolje govori o tome što je njemu značilo igrati za Hrvatsku...

"Neću reći da su bila druga vremena, ali u jednu ruku su bila. Kad sam počeo igrati za reprezentaciju još uvijek je bila ta neka ratna psihoza. Drugačije se gledalo nego što se gleda danas, odnosno kao što to gledaju neki igrači, ljudi... Promijenila se situacija", govori nam Nikša Prkačin i prelazi na Marija Hezonju:

"Prvo treba istjerati stvari na čistac. Ne trebamo se voditi medijskim napisima, objavama na društvenim mrežama, uzimati to zdravo za gotovo. Dosta su puta igrači sarkastični i te njihove izjave i objave dosta često ne budu odraz njihovog stvarnog mišljenja. Marija poznajem cijeli život defacto, od kad je bio dijete. Činjenica jest da se zadnjih 'par akcija' nije odazivao reprezentaciji, iako je bio pozivan, iz ovog ili onog razloga. Mislim da bi stvarno trebalo istjerati to na čistac i da netko s njim razgovara osobno, da kaže što ga i zašto muči, želi li on igrati za reprezentaciju Hrvatske ili ne želi, pa onda na osnovu toga donijeti odluku", govori nam Nikša Prkačin i nastavlja:

"Teško mi je govoriti da li se Mario izborniku Veljku Mršiću javio ili ne, nisam upućen. Sigurno da, ako mu se nije javio, da je Veljko tu u pravu. Dobro, trenutno je možda malo ljut jer ga je previše čekao. Treba Hezonja odgovorno reći hoću-neću, zašto neću, ma ne treba se niti opravdavati na kraju krajeva, samo neka se konačno više izjasni".

Tata najvećeg talenta hrvatske košarke Roka Prkačina, 17-godišnjeg, najmlađeg kapetana Cibone u povijesti, ističe i jednu zanimljivosti:

'Nacionalni naboj nije neko pravilo'

"Dosta često imate situaciju da puno više otkaza reprezentaciji bude na Balkanu, znači u zemljama koje su prošle rat, nego u Danskoj, Finskoj ili Norveškoj, zemljama koje nisu ratovale od drugog svjetskog rata. Taj nacionalni naboj nije neko pravilo. Htio bih naglasiti da razumijem igrače, dosta često je teško, neću reći odazvati se reprezentaciji, ali taj raspored je toliko gust, utakmice su prenatrpane, puno je obaveza u tijeku sezone, onih koje moraš odraditi. Igrači tu, neću reći pokleknu, nego jednostavno to je jedini prozor gdje se u principu može uzeti nekakav odmor, sanirati ozljede".

Porazgovarali smo i s bivšim hrvatskim izbornikom Petrom Perom Skansijem, koji je vodio onu slavnu hrvatsku košarkašku reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., na kojima su se ovjenčali “srebrom zlatnog sjaja”, a koji u finalu nije mogao sakriti smiješak prilikom onog Franjinog epskog zakucavanja za vodstvo Hrvatske protiv Amerikanaca za 24:23.

"Znate što, dosta sam daleko od svih tih događanja iz logičnih razloga, jer nisam u ništa upleten. Tako da ne mogu suditi nikome. Međutim, treba pogledati stvar, problem, situaciju sa svih strana, iz svih kuteva gledanja. Znači, sad govorim napamet, ali treba poznavati bivše događaje, što se u prošlosti događalo. Na koji način se prema njemu odnosilo. Siguran sam da su korijeni mnogo dublji od toga da jedan dečko putem društvenih mreža poruči, sarkastično ili ne, neću igrati za Hrvatsku, umoran sam, ne da mi se itd... Ne poznam te duge razloge i nemam pravo nikakav sud dati o tome, ali mi se čini da sve skupa oko reprezentacije ne funkcionira kako treba. Ne vidim da su ni drugi nešto presretni, prezadovoljni. Ne znam, možda sam ja starog kova, moja iskustva zadiru tamo do 60-etih godina prošlog stoljeća. Nije odgoj uvijek bio isti i nisu uvijek bili isti uvjeti", objašnjava nam Pero Skansi i nastavlja:

'Današnji košarkaški klinci jednostavno nemaju obvezu nastupanja za reprezentaciju'

"Čini mi se da je i reprezentacija kao i klub uvijek vezana usko uz jedinstvo momčadi, zadovoljstvo da si dio nečega. E sad, trebalo bi da se svi skupa zamislimo da li smo mi osigurali to, ne samo zbog naše krivice nego i zbog onih glupih pravila koja postavljaju u današnje vrijeme. Današnji košarkaški klinci jednostavno nemaju obvezu nastupanja za reprezentaciju u kvalifikacijama ili negdje drugdje jer igraju u NBA-u ili negdje u Europi. Mislim, to je nonsens, to je ludilo. Nemamo jednu vlast u košarci nego najmanje tri ili više, jer je i NBA, i FIBA i ULEB, i vražja mater, svi su iznad nacionalnog udruženja. Ne razumije se tko pije, a tko plaća. Ne trebate me uvjeravati niti ja branim nešto Hezonju, nije mi to nakraj pameti, diskutirati o njemu, nemam pojma o tome, nego govorim da se pogleda više aspekata. Najviše vjerujem Mršiću, kome ću drugom. Prema tome, što rekao da rekao, ima pravo", zaključio je Skansi.