'Igranje u svetom dresu neusporedivo je s bilo čim. Ostvario sam san'

Kažu mudri da, u najmanju ruku respektabilne sportske karijere, kad dođe njihov kraj, treba slaviti. No, ovo je za potpisnika teksta tužan dan za hrvatsku košarku. Jer, završetak karijere Marina Rozića to uistinu i jest. Hrvatskim košarkaškim parketima neće više igrati legendarni kapetan Cibone, za kojeg je igranje u "svetom dresu" podno tornja, kako nam je to kazao, bilo poput NBA lige...

'Odluka je došla prirodno'

"Lijepo je čuti ovako nešto. Odluka je nekako došla prirodno. Ipak je meni 37 godina i jednostavno to bi bilo to. Sve dalje od toga da igram, nisam siguran da bi mogao biti na razini za koju sam si ja zadao da je minimalna. Nema smisla dalje. Sama činjenica da sam nosio taj, za mene sveti dres 16 godina, neusporediva je s bilo čime. Svaki dan kad bi išao na trening, kad bi igrao utakmicu u Ciboni, osjećao sam se ponosno. Jer, znam kako je to veliki klub, tko je sve tu igrao prije mene i što Cibona znači za košarkaškom smislu ", kazao nam je Marin Rozić koji nam se javio iz rodne Hercegovine...

Da, od kad je bio klinac, s loptom u ruci sanjao je da će jednog dana obući dres kluba koji je dva puta bio prvak Europe, u kojem su igrali velikani, ali isto tako i onaj reprezentacije Hrvatske. Nebrojeno je puta govorio kako je najveća čast i ponos obući hrvatski dres...

Sezona naprasno prekinuta zbog pandemije koronavirusa

Još je ranije najavio da mu je ova sezona posljednja. U Ciboni je bio više od igrača, karijeru je počeo u zagrebačkom Zrinjevcu, zatim je kratko vrijeme proveo u talijanskom Livornu, a 2004. se priključio zagrebačkom klubu u kojem je ostao do samog kraja, nevjerojatnih 16 godina - u nizu.

Nažalost, njegova posljednja sezona naprasno je prekinuta zbog pandemije koronavirusa. Nije htio da se tako završi. Sigurno bi ljepše bilo da se od aktivnog igranja oprostio s naslovom prvaka, ili da je sezonu bar odigrao do kraja, za oproštaj od najdražeg parketa...

"Sigurno da nisam razmišljao ovako nešto. Ma nitko nije razmišljao da će se sve to izdogađati. Ali, dogodilo se. Da vam budem iskren, zamišljao sam drugačiji kraj, s peharom u ruci ili, ako ništa, bar da se odigra sezona do kraja. Očito mi je ta utakmica protiv Igokee bila zadnja, a nisam ni znao da je zadnja. Na kraju je ispalo baš tako", govori nam Marin Rozić.

Košarkaški Totti

No, kad malo bolje razmislimo, pa on je u biti neka vrsta košarkaškog Tottija. Iako nije baš čitavu karijeru igrao poput posljednjeg rimskog Imperatora, odanost plavom dresu, u dvorani koja pamti najveće uspjehe, ravno je tomu...

DOBILI SMO POTVRDU: Cibona otpustila čitavu radnu zajednicu; ‘Morali smo to napraviti, situacija je nenormalna’

"Ja sam krenuo igrati košarku da bi jednog dana igrao u Ciboni i da bi na sebe obukao dres hrvatske reprezentacije. Meni se to ispunilo, tako da što se tiče tog sna, ja sam ga ostvario. Sretan sam i ponosan na sebe zbog toga. Žao mi je što s Cibonom nisam uzeo još koji trofej. Igrao sam Euroligu, nastupao sam s reprezentacijom na Europskim prvenstvima i na OI u Pekingu 2008.. Tako da ja mogu reći da sam zadovoljan. Što se tiče nekih izazova vani i to, ne žalim za ničim. Kažem, krenuo sam igrati košarku s jednim ciljem i ispunio sam ga".

Niska uspjeha

Sa Cibonom je osvojio sedam naslova prvaka, dva Kupa Krešimira Ćosića, a kruna karijere bila mu je osvajanje regionalne ABA lige 2014. u nezaboravnom zagrebačkom finalu protiv Cedevite u Beogradu...

"Sigurno onih 3-4 dana u Beogradu kad smo osvojili ABA ligu mi je najdraži uspjeh. To je bilo jedno zajedništvo, kemija koja je na kraju bila okrunjena jednim nevjerojatnim, velikim, fenomenalnim i od nikog neočekivanim trijumfom. Taj uspjeh sad mi je, evo, pred očima, na kraju košarkaškog puta", zaključio je Marin Rozić.