
'Hrvatski treneri žive na rubu egzistencije'

Trener košarkaša Zagreba, Ivica Burić, ovih dana zasluženo prima čestitke sa svih strana.
Malo tko je očekivao da će Zagreb s 15 koševa razlike pomesti favoriziranu Cedevitu i to u Sutinskim vrelima. No upravo to se dogodilo i Zagreb prije druge utakmice u Trnskom vodi s 1:0 u seriji na tri pobjede. Ipak, trener
"Igrači su mi pomogli, uvidjeli su ozbiljnost situacije i skupili se. Ja sam ih samo uvjerio, no timskim zajedništvom mogu do cilja", kaže
"Meni je omča oko vrata. No, ja sam klupski vojnik, nisam se uplašio zadaće i učinit ću sve što treba".
Mislio je tu
"Moje je da mislim kako da povedemo 2:0. Moramo animirati prekosavski Zagreb, privući 2000 ljudi i stvoriti poticajan ugođaj".
Iako Aco Petrović ni s njim ne razgovora,
"Za svađu je potrebno dvoje. Takvi odnosi samo štete cehu. U Hrvatskoj je mnogo trenera bez posla, neki i odumiru trenerski, životare na rubu egzistencije. Ne govorim o Repeši i Spahiji, no naš srednji trenerski stalež ne može otići van kao što je to slučaj sa Srbima".
Zbog svega toga
"Taj posao mi se činio sigurnijim. Perasović je htio da dođem s njim u Cibonu, no raspitao sam se malo o stanju u tom klubu i odlučio se za Zagreb. Ondje sam dvije i pol godine bio spona između uprave i prve momčadi, ali sam i skautirao talente. Već kada je smijenjen Bajramović, pitali su me želim li ja preuzeti. Bila je to nezgodna situacija, u kojoj prethodnik može pomisliti da ga ja smjenjujem, što nije bio slučaj".
Vezani članci:
arti-201105260695006 arti-201105251026006 arti-201105220354006





















