
Omiška stina ruši stereotipe: 'Doktorirao sam i napisao knjigu, a jedno me kod ljudi posebno smeta'

Dino Belošević (39.) bivši je svjetski amaterski prvak u kickboksu koji ruši stereotipe jer ima doktorat i napisao je knjigu "
'Treba uživati u borbi, od života do ringa. Bez borbe nema ništa'
"Svakom je njegov križ nekako najteži i misli da je njegova životna situacija najteža, ali tako se na prvu samo čini. Sve vam je to život. Znate kakvi su ljudi. Malo preozbiljno ponekad shvaćamo neke stvari. Ne treba se zamarati s glupostima. Sve je to prirodno, ali neke stvari čovjek ne treba previše uzimati ka srcu. Naravno, postoje u životu ozbiljne brige i problemi, ali često imamo percepciju da bi neke stvari u životu trebale biti lijepe, da bi mi trebali uživati. Tako je to postavljeno i medijski i javno, ali bez borbe nema ništa. Treba uživati u borbi. Kad završimo jednu borbu dođe malo kraći period kad uživamo i kreće sljedeća borba i to je to", kazat će Dino Belošević, doktor znanosti iz Kineziologije. Inače, knjigu
"Uz posao i obaveze ne stigne se brže", rekao nam je u intervjuu Dino Belošević.
Promocija knjige bit će u gradskoj knjižnici Marko Marulić u Splitu 14. svibnja u 15.00.
Prije kickboksinga igrao je Dino Belošević košarku u drugoj hrvatskoj košarkaškoj ligi, ali zaljubio se u kontaktne sportove. Kickboksom se počeo baviti kasno, s 19 godina, u lokalnoj teretani "Dalmatian power" pod vodstvom Vedrana Bađuna, a 2006. prelazi u "Pit bull" dvoranu i postaje full contact prvak Hrvatske. Četiri godine poslije prelazi iz "Pit bull Split" u "Pit bull Zagreb" kod trenera Mira Jurca. Napredujući u "Pit bull Zagreb" i trenirajući s Mirom Jurcem postao je WAKO amaterski prvak svijeta i višestruki prvak Hrvatske u full contactu, tajlandskom boksu, low kicku i K-1 stilu, a također je osvojio "Croatia open" low kick turnir pravila.
'Sport mi je puno dao. Upoznao sam ga u dubinu'
Najveći uspjeh ostvario je 2011. kad je postao W.A.K.O. svjetski prvak u low kicku u teškoj kategoriji. U finalu je bio bolji od favoriziranog Dragana Jovanovića iz Srbije.
Htio je Dino Belošević spojiti teoriju i praksu i oživiti cijeli sportski segment u punom smislu.
"Bila je i logična ta manifestacija nakon što sam prošao kroz toliku praksu i na kraju krajeva toliku teoriju. Upoznao sam sport stvarno u dubini. Sport je i meni puno dao. To je jedan krasan alat koji može služiti za jednu cjelokupnu izgradnju čovjekove ličnosti, a posebno je takav borilački sport i to iz prve ruke mogu reći, jer sam se bavio i drugim sportovima. Uistinu, borilački sport ima posebnu notu iako je sviramo na pravi način stvarno čovjeka može oplemeniti na puno različitih načina, ne samo fizički nego i duhovno i psihički, mentalno itd", priča nam Dino Belošević.
'Imao sam velikih problema sa prikupljanjem i materijala i svih činjenica'
Kad je išao na doktorat logično je bilo da mu tema bude vezana za kickboks, sport koji je najviše konzumirao...
"Tijekom mog rada na doktoratu sam spoznao činjenicu da u kickboksingu stvarno, osim što smo mi uistinu jedna natjecateljska velesila, ali na svjetskoj razini ne postoji razrađena teoretska struktura tog sporta. Imao sam velikih problema sa prikupljanjem i materijala i svih činjenica, radova, svega relevantnoga što je potrebno da bi izradio jedan dokument širokog spektra kao što je doktorat. Dok sam radio cijeli taj proces prikupljao sam materijale, sve što sam uspio prikupiti. Taj proces se nekako nastavio kad sam dobio poziciju vanjskog suradnika na Kineziološkom fakultetu gdje sam isto na stručnom specijalističkom studiju predavao stručne predmete iz kickboksa."
Tu je morao još dublje ući u problematiku cijelog teoretskog aspekta kickboksa i doslovno je morao sam stvarati materijale...
"Lako je predavati kad ispred sebe imaš knjigu pa samo prepišeš nešto u
Spoj teorije i prakse
Naravno, bez znanosti, bez teoretskog - znanstvenog temelja ništa na svijetu ne raste...
"Htio sam ići na najvišu moguću razinu recenzije, da prođe kao sveučilišni udžbenik i tako da tko kod ima neke afinitete prema kickboksingu i općenito borilačkom sportu, da je može koristiti za nekakve stvari, materijale. To je jedan spoj teorije i prakse i zaista i treneri, teoretičari, profesori i učenici, studenti, svi mogu iz te knjige izvući neke dobre stvari, a najvažnije od svega je da sam nekako narastao. Čovjek raste kod stvari koje radi. Tako da sam i ja kroz tu knjigu naučio i oblikovao se, prošao neke forme, formalnosti i evo sad smo nekako došli do tog kraja. Zadovoljan sam s cijelom procedurom. Nije mi toliko ni važno hoće li knjiga sad polučiti neke uspjehe, ali drago mi je da sam to prošao i da imam takvu jednu stavku u svom životoopisu."
Dino Belošević se osvrnuo na sterotipe u borilačkom sportu...
"Ljudi imaju određene predrasude i nekako mi se čini, a to me i najviše smeta, ne samo u borilačkom sportu nego i u nekim drugim sferama života, da se vole ljudi stavljati u etikete, u kutije. Po nekakvim tim svojim karakteristikama i ljudima, predrasudama, stereotipima, borci su agresivni, ovakvi - onakvi. To ne da nije istina, nego je daleko, jako daleko od istine. Kad uđeš malo dublje u cijelu tu priču vidiš da znanost to sve skupa negira. To nije baš toliko istina koliko je javno to istaknuto što mi često, da mi oprostite, ide na živce. Sportaši u borilačkom sportu i borilački sport općenito je jedna plemenita vještina koja te oblikuje, gradi i smanjuje razinu agresivnosti. Postoje brojni znanstveni radovi koji govore u tom smjeru. Trebamo skidati stereotipe, pokazivati javnosti da smo mi mnogo više i roditeljima dati na znanje da kad pošalju svoju djecu u dvoranu da će oni izaći kvalitetniji i bolji ljudi, a ne da će steći nekakve negativne posljedice i karakteristike, crte ličnosti".
'Postoje stereotipi i o borilačkim sportovima'
Osvrnuo se i na strah roditelja da će im djeca trpiti udarce ako budu trenirala kickboks ili bilo koji borilački sport...
"Borilački sport se može konzumirati na puno različitih razina. Nije svako za ring i nije svatko spreman. Različiti smo svi, imamo različite afinitete i vrijednosti. Svatko može naći jednu svoju razinu. Mislim da su ljudi to počeli shvaćati. Čak od tog jednog anti stres tretmana u kojem možda i neće raditi sparinge i neće ići primati udarce, gdje će samo raditi taj tehnički aspekt kickboksinga koji se pokazao s kineziološke strane jako učinkovit, za transformacije, zdravstvene nekakve aspekte, dobivanje na samopouzdanju itd. Ako pogledate znanstvena dostignuća uistinu sam duboko ušao u cijeli taj proces. Metodološki gledamo po satu konzumiranja sportova, postoje sportovi koji se prate, a prate se svi, međutim kickboksing nije u vrhu po ozljedama. Iako je borilački sport, nevjerojatno je da kickboks nije u vrhu sportova po ozljedama. I tu postoje stereotipi. Nogomet, koji ima neke druge svoje specifike, zamislite samo loptu od 700 grama koja leti po 60 metara i nogometaš tu loptu udara glavom, pa zar to ne ostavlja nekakav trag. Kickboksači su spremni na takve stvari, oni imaju jedan aspekt motorički, funkcionalni, morfološki koji, naravno, tijelo se prilagodi na te stvari. Tijelo postaje otpornije, to je zapravo poanta", tvrdi Dino Belošević.
'Nemojte imati predrasude'
Netko tko to gleda sa strane možda izgleda brutalno, ali sportaševo tijelo je prilagođeno za sve to skupa i ono to može podnijeti.
"To je poanta, da ti učiniš sebe otpornijim na sve vanjske utjecaje, a to borilački sport jako dobro radi. Htio bih i poslati poruku. Nemojte imati predrasude, budite otvoreni prema svim novim iskustvima, sve vas može oplemeniti. Borilački sport je krasan medij. Dođite, probajte, uvjerite se i podržite znanstvene procese i sve druge povezane da podignu sport na višu razinu", zaključio je Dino Belošević.
POGLEDAJTE VIDEO: Stjepan Božić u podcastu Net.hr-a kod Silvija Maksana: 'Nakon toga meča su mi u bolnici rekli da bi umro da sam dobio još samo jedan udarac, a ja sam ovog 'masakrirao'













