Oni su se probudili iz kome i sve opisali: 'Bio sam uvjeren da su u moj krevet stavili mrtvo tijelo...'

5. "Otišla sam u bolnicu sa zatajenjem bubrega. Sjećam se da je medicinska sestra rekla: 'Uh...', ruka mi se zagrijala, a tata mi je pomaknuo glavu kako ne bih vidjela krv. Sljedeće čega se sjećam je to da sam u bolničkom krevetu, jurim pustinjom brzinom od preko 60 kilometara na sat. Vidjela sam razne čudne stvari, posebno Ronalda McDonalda. Moj bolnički krevet bi se škripom zaustavio, a u dnevnoj sobi je bio netko koga sam poznavala. Kad sam se probudila, vidjela sam čestitke i cvijeće od svih tih ljudi čije sam dnevne sobe posjećivala u komi. Moja baka, dobri prijatelji i bivši treneri. Čudno, dnevne sobe su uvijek bile trozidne. Jedan zid bi falio, a iza tog zida bila je pustinja. Razgovarali bismo malo o bog zna čemu, a onda bi me ponovno povukli natrag u pustinju. To se događalo svaki put iznova. Ponekad bi se ponovno pojavile iste dnevne sobe, ali su gotovo sve bile jedinstvene. Probudila sam se 13 dana kasnije i bilo je nadrealno, pogotovo jer je većina čestitki došla od ljudi koji me nisu smjeli posjećivati ​​na intenzivnoj njezi pa su mi slali dobre želje pismenim putem, a ne osobno."