Krastavac je jednogodišnja zeljasta biljna vrsta iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae). Njegovo porijeklo ne može se sa sigurnošću znati, ali se pretpostavlja da potiče iz jugozapadne Azije, točnije daleke Indije. Što se tiče uzgoja, krastavci se mogu uzgajati na otvorenom, ali jednako je tako uspješan i uzgoj u staklenicima te plastenicima.

Osjetljivi na temperaturu i vlagu

Uzgoj krastavaca nešto je zahtjevniji, uglavnom zbog toga što su sami po sebi vrlo osjetljivi na temperaturu i vlažnost tla. Jednako je važna i vlažnost zraka koja bi trebala biti oko 90 posto.

Za uspješan rast i razvoj potrebno im je obilno zalijevanje i visoke temperature. Najbolje im odgovaraju temperature od 25 do 35 stupnjeva Celzijusa. Niske temperature nepovoljne su za usjev krastavaca, a ako potraju dulje vrijeme postoji opasnost da dođe do potpunog ugibanja biljke. Sa sadnjom se smije započeti tek kad prođe promijenjivo vrijeme i razlike u temperaturama.

Sjetva krastavaca

Za sjetvu krastavaca preporučuje se sunčano mjesto, po mogućnosti zaštićeno od jakog vjetra. Tlo na kojem sadimo krastavce trebalo bi biti dovoljno vlažno, propusno i bogato hranjivim humusom, neutralne ili slabo kisele reakcije.

Krastavce je potrebno redovito zalijevati, i to ne samo u početnim fazama, već i kasnije kod samog rasta plodova. Ako krastavci ne dobivaju dovoljnu količinu vode, urodit će gorkim plodom.

Zaštita od bolesti i nametnika

Da bismo mogli uživati u zdravim i ukusnim plodovima, krastavce trebamo zaštititi od eventualnih bolesti i štetnih nametnika. Naime, kao i svaka druga biljka, tako je i krastavac osjetljiv na vanjske faktore.

Jedan od najvećih neprijatelja za zdravlje krastavaca zasigurno je plamenjača. Simptome je lako prepoznati, a očituju se kao žute pjege koje se postepeno šire i djeluju na listove biljke.

Najbolje preventivne zaštite od plemenjače, ali i drugih sličnih bolesti jesu pravilan plodored, upotreba otpornih hibrida, uzgoj na mreži te navodnjavanje posebnim sustavom.