Divlja zob je žitarica koju ubrajamo u korove

Divlja zob raširena je na vlažnim ilovastim zemljištima. U Europi raste blizu 30 vrsta. U nas kratkodlakava divlja zob (Avenula pubescens) na livadama, često u zajednici s livadnom pahovkom Česta je na oranicama, naročito u strnim žitima. Stoka rado jede divlju zob prije cvjetanja.  Korijen ove žitarice može biti dugačak do 120 cm. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Sjeme je često dormantno više godina, a klija u proljeće i jesen.  Divlja zob najbolje klija s dubine oko 5 cm, no mogu nicati i iz većih dubina (više od 20 cm), posebno u lakim tlima. 

Većina sjemenki proklija u prve dvije godine poslije osipanja iz metlice. Širi se osipanjem sjemena, ali i stajskim gnojivom.  Upotrebom slame u kojoj se nalazi i divlja zob, pa sjeme proklija već s malo vlage u tlu. 

Najčešće se prenosi nečistim sjemenom žita koje raznose ptice, hraneći se. Možemo je naći pokraj puteva i na zapuštenim mjestima. 

U nekim područjima divlja zob vrlo je masovan i opasan korov. U nepovoljnim uvjetima biljke ostaju patuljaste.