
Tajna dugog života krije se u 'Moćnih devet': Ovo su pravila stogodišnjaka

Upoznajte Plave zone, mjesta gdje ljudi žive dulje, zdravije i sretnije i otkrijte što možete naučiti od njih
Što ako tajna dugog, zdravog i sretnog života nije skrivena u revolucionarnoj medicinskoj terapiji ili nekoj čudesnoj tableti, već u načinu na koji živimo, jedemo i povezujemo se s drugima? Upravo to pitanje potaknulo je istraživača i novinara Dana Buettnera da, u suradnji s National Geographicom, krene u potragu za mjestima na Zemlji gdje ljudi ne samo da dožive stotu, već to čine u zavidnoj formi, s manje kroničnih bolesti i više životne radosti. Ta su mjesta, zaokružena plavom bojom na karti tijekom istraživanja, postala poznata kao Plave zone.
Studije su potvrdile da genetika određuje tek oko 20 posto našeg životnog vijeka. Preostalih 80 posto u našim je rukama, oblikovano je našim navikama, okolinom i životnim stilom. Buettnerov tim, sastavljen od demografa, znanstvenika i antropologa, identificirao je pet takvih jedinstvenih zajednica, demografski potvrđenih žarišta dugovječnosti.
Pet kutaka svijeta gdje se živi dulje
Plave zone raštrkane su diljem svijeta, a svaka ima svoje specifičnosti, no dijele zajedničku filozofiju života.
Prva je Ikaria, grčki otok u Egejskom moru prozvan "otokom na kojem ljudi zaborave umrijeti". Stanovnici Ikarije žive u prosjeku osam godina dulje od Amerikanaca, s upola manjom stopom srčanih bolesti i gotovo bez demencije.
Druga je Okinawa u Japanu, dom najdugovječnijih žena na svijetu. Njihov život obilježavaju snažne društvene veze i prehrana bogata sojom i povrćem.
U planinskoj regiji Ogliastra na talijanskom otoku Sardiniji živi najveća koncentracija muških stogodišnjaka na svijetu. Ovi pastiri svakodnevno pješače kilometrima po strmom terenu, što im jača kardiovaskularni sustav.
Na drugom kraju svijeta, na poluotoku Nicoya u Kostariki, ljudi imaju više nego dvostruko veće šanse doživjeti zdravu devedesetu godinu u usporedbi s Amerikancima, trošeći pritom znatno manje na zdravstvo.
Peta Plava zona nalazi se u Sjedinjenim Državama – Loma Linda u Kaliforniji. Riječ je o zajednici adventista sedmog dana koji u prosjeku žive desetljeće dulje od svojih sunarodnjaka, zahvaljujući vegetarijanskoj prehrani, vjeri i čvrstim obiteljskim vezama.
'Moćnih devet' stupova dugovječnosti
Analizirajući životne navike u ovih pet zajednica, Buettnerov tim kreirao je devet zajedničkih nazivnika, nazvanih "Power nine (Moćnih devet)", devet stupova na kojima počiva dugovječnost. Ne radi se o strogim pravilima, već o prirodno utkanim obrascima ponašanja.
Prvi stup je prirodno kretanje. Najdugovječniji ljudi na svijetu ne dižu utege niti trče maratone. Umjesto toga, žive u okruženjima koja ih neprestano potiču na kretanje. Bave se vrtlarstvom, pješače do posla ili trgovine i nemaju mehaničke sprave za kućanske i dvorišne poslove. Jednako važan je i odmor od stresa. Iako i oni doživljavaju stres, za razliku od ostatka svijeta, imaju dnevne rutine za njegovo otpuštanje. Okinavljani se prisjećaju predaka, Ikarijanci odspavaju poslijepodne, adventisti se mole, a Sardinci uživaju u "happy houru" s prijateljima.
Prehrambene navike čine srž filozofije Plavih zona. Okinavljani se vode 2500 godina starom konfucijanskom mantrom "hara hachi bu", koja ih podsjeća da prestanu jesti kada su 80 posto siti. Upravo ta razlika od 20 posto između sitosti i prejedanja može biti ključna za održavanje zdrave težine. Njihova je prehrana dominantno biljnog podrijetla. Grah, leća, soja i povrće kamen su temeljac jelovnika stogodišnjaka, dok se meso, uglavnom svinjetina, jede u prosjeku samo pet puta mjesečno. Uz to, gotovo sve zajednice (osim adventista) umjereno i redovito piju alkohol, najčešće jedno do dva pića dnevno uz hranu ili u društvu. Sardinijsko vino Cannonau, primjerice, sadrži dva do tri puta više flavonoida, antioksidansa koji čiste arterije, od drugih vina.
Posljednja skupina "Moćnih devet" odnosi se na povezanost i svrhu. Svrha života, koju Okinavljani zovu "ikigai", a Nikojanci "plan de vida" ("zašto se budim ujutro"), dokazano produljuje životni vijek i do sedam godina. Gotovo svi intervjuirani stogodišnjaci pripadali su nekoj vjerskoj zajednici, što im pruža društvenu podršku i osjećaj smisla. Obitelj je uvijek na prvom mjestu. Briga o starijim roditeljima i predanost životnom partneru i djeci stvara čvrstu mrežu koja smanjuje stopu bolesti i smrtnosti. Konačno, ključno je i "pravo pleme", odnosno društveni krugovi koji podržavaju zdrave navike. Okinavljani tako stvaraju "moaije", grupe od pet prijatelja koji se obvezuju cijeli život međusobno pružati emocionalnu i financijsku podršku.
Odgovornost za zdravlje ne leži samo na pojedincu
Najvažnija lekcija iz Plavih zona jest da odgovornost za zdravlje ne leži samo na pojedincu, već na okolini. Upravo zato je pokrenut Blue Zones Project, inicijativa koja principe dugovječnosti primjenjuje na zajednice diljem Sjedinjenih Država. Prvi pilot-projekt proveden je u gradu Albert Lea u Minnesoti. Umjesto proširenja glavne ulice, grad je izgradio pješačku stazu oko jezera. Restorani su se obvezali nuditi biljne opcije, a voće je postalo zadana opcija uz sendvič umjesto prženih krumpirića. Nakon samo godinu i pol, prosječni životni vijek stanovnika porastao je za 3,2 godine, a troškovi zdravstvene skrbi pali su za 40 posto.
Plave zone nisu čarobna mjesta, već dokaz da je dug i kvalitetan život dostižan. Njihove lekcije uče nas da dugovječnost nije rezultat jedne odluke, već stotina malih, svakodnevnih izbora koje podržava naša okolina, od hrane na stolu do ljudi s kojima provodimo vrijeme. Cilj nije samo učiniti zdrav izbor lakim, već i neizbježnim.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Otkupna cijena pšenice kao prije 30 godina, a troškovi divljaju: Ratari očajni, traže spas od države!
















