IZAZOVNO VRIJEME /

Istranka Sara živi u Norveškoj: 'Bilo je teško naći posao. I Norvežani se žale na previsoke cijene'

Sara se prije šest godina odlučila na veliku promjenu, napustiti Istru i započeti novi život u Švedskoj pa zatim i u Norveškoj

VOYO logo
VOYO logo

Ekonomisticu Saru Bažon (32) iz Plomin Luke, uvijek je privlačila psihologija, a najviše su je zanimali međuljudski odnosi zbog čega se dodatno usavršavala na tom području i danas je neurolingvistički praktičar i coach.

Kako voli svoje emocije i spoznaje izražavati kroz pisanje, na TikToku dijeli iskustva sa svog šestogodišnjeg putovanja Skandinavijom, ali i otkriva kako se osjećala u određenim situacijama. S partnerom je prvo četiri godine živjela u Švedskoj, nakon čega su se skrasili u Norveškoj, gdje žive posljednje dvije i pol godine.

Ova Istranka nam je ispričala zašto su se iz Istre prvo preselili u Švedsku, a zatim i u Norvešku, koliko je teško dobiti posao u skandinavskim zemljama te kakve su plaće i troškovi života.

Istranka Sara živi u Norveškoj: 'Bilo je teško naći posao. I Norvežani se žale na previsoke cijene'
Foto: Privatna Arhiva

Razlozi odlaska u Skandinaviju

Sara je objasnila kada i zašto su se odlučili preseliti u inozemstvo te koje su uvjete uzimali u obzir pri donošenju te važne odluke.

"Najveći razlog za preseljenje je bio taj da otkrijemo jesmo li nas dvoje jedno za drugo ili ne. Bili smo mladi, živjeli smo s roditeljima i rijetko smo se viđali s obzirom na to da smo radili u suprotnim smjenama i nije bilo puno mjesta za razvijanje odnosa. Nismo htjeli gubiti godine na 'možda' pa smo se odlučili na radikalan potez - otići i vidjeti hoće li se to 'možda' pretvoriti u 'da'. Uvjet nam je bio da radimo zajedno pa ako to budemo mogli, možemo sve. I evo nas, nakon šest godina života i zajedničkog rada, još uvijek imam leptiriće kada se probudim pored Viktora, a ove godine smo se i zaručili. Osim toga, oboje smo avanturisti, volimo istraživati i putovati. Viktor obožava kuhinju i učenje novih tehnika, a skandinavska gastronomija bila mu je još uvijek neotkrivena", priča Sara. 

"Norveška nam je te davne 2019. bila predaleko, a kriteriji za izbor zemlje su nam bili jezik, posao i novac. Oboje smo pričali samo engleski, a čitali smo da ga u Švedskoj koristi 80 posto stanovništva. Čitali smo da se kuhari uvijek traže, a s obzirom na Viktorovo iskustvo i vještine u kuhanju, to nam je bila zvijezda vodilja. Bila sam spremna raditi bilo što. Jedini nam je uvjet bio da radimo zajedno, na puno radno vrijeme i na neodređeno te od toga nismo odstupali. Financijska sigurnost nam je bila jako važna, idemo negdje sami, prvi put, ne znamo nikoga, praktički ni jedno drugo ne znamo kako treba", dodaje.

Pronalazak posla u Švedskoj

Pronalazak posla u stranoj zemlji nikad nije lak zadatak pa tako nije bilo jednostavno ni Sari i Viktoru. Suočavali su se s brojnim izazovima. 

"Putem Facebook grupe pronašli smo naše buduće cimere i obavili nekoliko video poziva s njima. Kupili smo nekakav poštanski sandučić na drugoj strani Stockholma, samo da nam negdje može dolaziti važna pošta iz švedskih institucija. Cimeri su nam puno pomogli. Kad smo stigli, od poslodavca s kojim smo se dogovorili nije bilo ni traga ni glasa. Prvih dva tjedna bilo nam je izrazito stresno, budžet nam se polako praznio, a posao nismo uspjeli pronaći. Išli smo svaki dan od restorana do restorana, predstavljali se i ostavljali životopise, ali smo dobivali samo odbijenice uz podsmijeh kako ljubavni par nitko neće zaposliti jer im je to veliki rizik. Govorili su nam: 'Ako ode jedan, odlazi i drugi, a i privatni život ćete nositi na posao.' Poljubili smo mnoga vrata, ali kad se jedna zatvore, druga se otvore. Čuli smo se s dragim prijateljem koji ima rodbinu u Švedskoj. Ispostavilo se da je njegov rođak dobar prijatelj s direktorom jednog restorana te da mu treba ljudi pa su nas tako oboje zaposlili. Radila sam na hladnim predjelima, a Viktor na glavnim jelima. Živjeli smo gotovo dva sata od posla i ponekad bili toliko umorni da bismo zaspali u busu i probudili se na zadnjoj stanici", prisjeća se ova Istrijanka.

Sara i Viktor su tijekom četiri godine života u Švedskoj promijenili više poslova. "Živjeli smo mjesec dana i na sjeveru Švedske u gradu Åre. Sjećam se da su Viktoru trepavice bile zaleđene jer je bilo -22 stupnja Celzija. Selili smo se sveukupno devet puta i zaista smo ispunili želju za novim iskustvima. Upoznali smo ljude koji su nam danas kao druga obitelj", dodaje.

Kako svaka promjena dolazi uz određene rizike tako se i ovaj ljubavni par suočio s financijskim problemima zbog kojih su izvukli važnu životnu lekciju.

"Jednom prilikom smo nadobudno mislili da poznajemo tržište i uložili smo svu ušteđevinu i u sekundi sve izgubili, a ispred nas su bila dva vjenčanja i put doma. Ta mi je anegdota danas jedna od najdražih jer je gledam kao prekretnicu u našem odnosu. Tada smo shvatili da zajedno zaista možemo sve. Ne samo to, nego nam se potpuno promijenio mindset prema novcu. Iz te situacije naučili smo da puno novca može jako brzo postati nula i počeli smo na novac gledati drugačije. U sekundi smo morali odrasti, reprogramirati se i postaviti si vrlo jasne ciljeve za budućnost. Počeli smo raditi još više nego prije, a tada je u trendu bilo dumpster diving. Švedska je bila raj za to jer su se Šveđani rješavali stvari koje su jako malo koristili kako bi ih zamijenili novima, a mi smo ih prodavali na Facebook Marketplaceu i u relativno kratkom vremenu povratili izgubljeno. Tada smo odlučili započeti gradnju prve kuće u Hrvatskoj pa kud puklo da puklo. Gradili smo kuću 'na daljinu', ali to ništa ne bi bilo moguće bez naših roditelja i šogora koji su nadzirali radove i uskakali kad god je to bilo potrebno", objašnjava Sara.

Istranka Sara živi u Norveškoj: 'Bilo je teško naći posao. I Norvežani se žale na previsoke cijene'
Foto: Privatna Arhiva

Odlazak u Norvešku i novi poslovi

Otkrila je i zašto su se na kraju odlučili za Norvešku te po čemu se ta zemlja razlikuje od Švedske.

"Oboje smo znali da je naša budućnost u Istri, ali nas je onda puklo – zar je stvarno to - to? Zar ćemo živjeti samo u Švedskoj? Pogledali smo se i rekli jednoglasno - ne. Ponovno smo počeli razgovarati o preseljenju, ali ovaj put je bilo drukčije  selimo se jer to želimo, ali isto tako imamo drukčije ciljeve - gradimo stan, želimo biti negdje gdje ćemo više zarađivati, a manje trošiti. Zreliji, odrasliji i s punim povjerenjem jedno prema drugom, gledali smo u istom smjeru i odricanja smo preimenovali u investiciju za našu budućnost. Norveška kao da je bila onaj učenik u razredu koji diže ruku i viče ja - ja - ja! Priroda koja ostavlja bez daha, još sjevernije i izazovnije, a plaće bolje. Nije nam trebalo dugo da donesemo odluku. Tada sam bila usred edukacije i željela sam biti daleko od vrve grada, da isprobamo nešto drukčije, osjetimo bilo malog mjesta i udahnemo taj čisti norveški zrak. Viktor je lud za pecanjem, a fjordovi kao da su ga zvali", navodi Sara.

 

@sarabazon Sometimes, givin' up is the strong thing Sometimes, to run is the brave thing Sometimes, walkin' out is the one thing That will find you the right thing #osobnirazvoj #norveška #emocije #coaching #zivotunorveskoj #norway🇳🇴 #introspekcija #pricemoguma #selidba ♬ It's Time to Go (Originally Performed by Taylor Swift) [Karaoke Version] - Hit The Button Karaoke

Istranka ističe da su posao i smještaj u Norveškoj pronašli relativno brzo: "Molbe smo krenuli slati u studenom 2023., a 28. veljače 2024. nam je bio prvi radni dan u Norveškoj. Najviše nam je ponuda donijela grupa na Facebooku koja se zove 'Hrvati u Norveškoj', a na kraju smo dobili posao preko agencije Randstad. Ovaj put uvjet je bio i smještaj, a agencija nam je to omogućila. Dobili smo posao u jednom spa hotelu i živjeli u hotelskoj sobi koja je bila odmah do bazena. Nakon samo dva tjedna rekli su nam da nam ugovori istječu za dva tjedna, nakon čega više nemamo ni posla ni smještaj. Na kraju je ispalo da je agentica koja nam je izradila ugovor u međuvremenu otišla iz agencije, a mi smo dobili novu. U ugovoru je pisalo da smo zaposleni na neodređeno uz probni rad od šest mjeseci, ali su iz hotela tvrdili da su oni obavijestili našu agenticu koja nam je to propustila reći. Te smo noći do 4 ujutro proučavali norveški zakon, javili se sindikatu i na kraju dobili sve što smo tražili, a to je bilo da nam isplate i one dane koje nismo uopće radili dok smo čekali početak sljedećeg posla. Na kraju smo dobili sve što smo tražili. Bez obzira na ovaj propust koji se dogodio, išli smo opet preko agencije koja nam je nakon toga pronašla posao i smještaj u lancu hotela Strawberry u drugom gradiću, a nakon šest mjeseci taj hotel nam je dao ponudu da radimo direktno za njih. Uskoro će nam biti dvije godine u Strawberryju, a prije nekoliko mjeseci dobila sam tu čast da postanem njihov ambasador."

Sara je također usporedila Norvežane i Šveđane te je istaknula po čemu se razlikuju: "Norvežani su kao i Šveđani, otvoreni za pregovaranje oko uvjeta rada i plaćama. Bilo mi je čudno prvi put tražiti veću plaću, osjećala sam se kao da 'žicam' i bilo mi je neugodno, iako sam znala da zaslužujem više. To su ti naši stari programi i uvjerenja, koje smo putem naučili, ali oni se mijenjaju kada izađemo iz naše komfor zone. Kada sam dobila potvrdan odgovor, povišicu i zahvalu za moj trud i rad, koliko god mi je odgovaralo povećanje, još više mi je godila spoznaja da sam unatoč strahu i tome što su mi tresle ruke ipak uspjela. Radim na recepciji jutarnju smjenu koja počinje u 7.30 i traje do 15 sati te popodnevnu smjenu od 15 sati do 23 sati. Viktor je glavni kuhar i većinom radi od 15 do 23 sati. Mislim da je u hotelu zaposleno više od 80 posto žena i toliko je divna vibra među kolegicama, podržavajuća i zdrava ženska energija. Pauze od pola sata možeš, ali i ne moraš uzeti. Ako ne uzmemo pauzu, možemo otići pola sata ranije s posla. Za godišnje praznike poslodavac odvaja 12 posto svaki mjesec i taj se novac ne oporezuje i po pravilu isplaćuje u cijelosti u 6. mjesecu."

Istranka Sara živi u Norveškoj: 'Bilo je teško naći posao. I Norvežani se žale na previsoke cijene'
Foto: Privatna Arhiva

Najbolje u Norveškoj i ljudi

"Ja volim jako kišu, a kako je gradić u kojem živimo, Florø, najkišovitiji grad u Europi, osobno mi ne pada toliko teško koliko Viktoru, s obzirom na to da je on više outdoor tip osobe, ali s obzirom na to da jako često imamo za ručak svježe ulovljenu ribu, recimo da se sve te kiše na kraju isplate. Ljeti su dani jako dugi, bude svijetlo i do 1 ujutro i to su zaista magične noći, ali mogu vam reći da se ni nakon šest godina nismo na to potpuno navikli. Dvaput smo gledali Auroru Borealis s prozora", priča Sara.

"Ljudi su ovdje puno otvoreniji nego u Stockholmu, ali shvatila sam da je njihov i naš pojam otvorenosti jednostavno drukčiji. Ako ovdje tražimo gostoljubivost i srdačnost, tražit ćemo vječno. Norvežani su oprezni i rezervirani te je potrebno duže vrijeme da steknu povjerenje u ljude. Drukčije poimaju i izražavaju emocije, što je u radnom okruženju raj jer se tada i granice lakše postavljaju i konflikti se rješavaju hladne glave - brže i efikasnije. Otvoreni su za šire perspektive i nije imperativ da budu u pravu. Ako mi treba neki savjet vezan uz sustav ili usmjerenje ka nečem, prvo se obraćam norveškim kolegicama. Znam da ću od njih dobiti objektivan i direktan odgovor, čak i kad to nije ono što želim čuti, a to jako cijenim. Najviše me fascinira odnos ljudi i prirode koji je pun poštovanja, ljubavi i brige. Instruktor norveškog nam je zadnji put rekao da su vlasti preporučile da se ne kosi trava jer to šteti pčelama. Planinarske staze su uređene u skladu s prirodom. Nigdje u prirodi nećete pronaći smeće", objašnjava.

Istranka Sara živi u Norveškoj: 'Bilo je teško naći posao. I Norvežani se žale na previsoke cijene'
Foto: Privatna Arhiva

Troškovi života i javni prijevoz

Kako je skandinavska gastronomija drukčija, Sara tvrdi da se ne može mjeriti s jadranskom ribom, blitvom, pljukancima s tartufima ili fritajama sa šparogama. "Po mom skromnom mišljenju, naša gastronomija je deset koraka ispred skandinavske - kako po kvaliteti namirnica, tako i po kvaliteti usluge. Nama je gostoprimstvo u krvi", navodi.

"Norveški javni prijevoz u udaljenim gradovima je dostupan, točan i povoljan, ali nama nepraktičan zbog čega smo odlučili kupiti automobil i neovisno se kretati i istraživati Norvešku. Za pedesetak kilometara vožnje busom platili bismo oko 4 eura. Stockholm, s druge strane, ima vrhunski metro sustav koji je ujedno i muzej i automobil nam nije bio potreban dok smo ondje živjeli", usporedila je Istrijanka.

"Troškovi života u Norveškoj su općenito puno veći nego u Hrvatskoj, a ako bismo usporedili stil života osobe koja voli kave, otići na piće i u restorane, život u Norveškoj bi bio jako skup. Pivo u baru košta od 10 eura na dalje, a primjerice burger u našem hotelu platili biste oko 30 eura. Za kutiju cigareta izdvojit ćete od 13 eura na dalje. Norvežani se žale na previsoke cijene, a još više na oslabljenu krunu", naglašava Sara.

Povratak u Istru

"U Istru se vraćamo svake godine po nekoliko puta. Ove godine smo krenuli s rješavanjem papira za gradnju naše kuće i znamo da je povratak sve bliži pa je sve teže otići. Na počecima smo odlazili bez problema. Otišli smo relativno mladi i sve to nam je bilo novo, neistraženo, zanimljivo, ali od početka smo znali da se planiramo vratiti. Jako sam povezana s prijateljima i obitelji. Udaljenost nije mjerilo bliskosti. Možemo biti na metar od nekoga, a opet se osjećati miljama daleko. Mislim da je najvažnija karika odnos mene prema meni i odnos između mene i Viktora. Prošle godine smo krenuli s iznajmljivanjem, ali smo se odlučili za klasičan dugoročan najam. Kada smo krenuli iznajmljivati, često smo nailazili na komentare da smo ludi iznajmiti potpuno novi stan radnicima ili nekoj obitelji s djetetom, ali i mi smo radnici u iznajmljenom stanu. Nijedan do sada nismo uništili, a nije baš da smo bili čedni i mirni stanari. Bez obzira na sve izazove, nikad nismo požalili što smo otišli jer smo vani proširili poglede na ljude, život i sebe te stekli neprocjenjivo unutarnje bogatstvo, a ono materijalno smo većinom uložili tamo gdje nam oduvijek bio i ostat će naš dom, u našoj Istri. Koliko smo bili uzbuđeni zbog odlaska u nepoznato, toliko smo sada uzbuđeni zbog povratka i veselimo se svemu što je ispred nas", zaključuje Sara o povratku u Istru.

POGLEDAJTE GALERIJU

POGLEDAJTE VIDEO: Stranci očarani Dalmacijom, Albert iz Belgije: 'Nije jeftino, ali slične su cijene kao i u našoj zemlji'

VOYO logo
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali