Prava istina iza omiljenih bajki uz koje smo odrastali: Originalne priče nemaju sretan kraj

Crvenkapica je bila izložena seksualnom predatoru: Postoje neke verzije Crvenkapice sa sretnim završetkom, ali mnoge završe krvoprolićem za sve uključene. Bajka prikazuje mladu djevojku u crvenom ogrtaču koja putuje šumom da dostavi hranu svojoj bolesnoj baki. Kad ukrsti put vuku, Crvenkapica mu kaže kamo ide. Naposljetku, vuk se probija do kolibe i preuzima bakin identitet. Tek dolaskom vuka u kućicu priča se počinje vrtjeti u raznim smjerovima. U vrijeme kad je Charles Perrault objavio svoju priču 1697., vuk je pojeo baku i Crvenkapicu i tu je priča završila. U verziji Crvenkapice braće Grimm, objavljenoj 1812., vuk je pojeo baku i Crvenkapicu, ali kad je obližnji lovac čuo galamu: "On je uzeo škare i razrezao trbuh. A onda je i baka živa izašla. Zatim je Crvenkapica donijela veliko teško kamenje. Njima su napunili vučje tijelo, a kada se probudio i pokušao pobjeći, kamenje je bilo toliko teško da je pao mrtav. Njih troje su bili sretni. Lovac je uzeo vučju kožu." Druge pak verzije priče pronalaze baku samo ušuškanu u ormaru, a ne pojedenu. Kao moralna priča s namjerom da upozori djecu na strance, Crvenkapica je možda bila pod utjecajem straha od vukodlaka koji je postojao u srednjovjekovnoj Europi. Kada je njemački farmer Peeter Stubbe ubijen 1590. godine, to je bilo zato što je takozvani "vukodlak iz Bedburga" priznao da je ubio 14 djece i dvije trudne žene. Navodno je konzumirao srca fetusa. Stoljeće kasnije, prema nekim teoretičarima, vukodlak je predstavljen kao vuk, iako je prijetnja u biti bila ista. Vukodlaci i vukovi podjednako su predstavljali smrt, oskvrnjenost, pa čak i samog Sotonu. Fizičke i seksualne ozljede mogli bi pretrpjeti oni koji su bili u interakciji s vukom, baš kao i oni koje napada vukodlak. Sam Perrault je napisao: "Djeca, osobito privlačne, dobro odgojene mlade dame, nikada ne bi smjela razgovarati sa strancima, jer ako bi to učinili, mogli bi prirediti večeru vuku. Kažem "vuk", ali ima raznih vrsta vukova. Ima i onih koji su šarmantni, tihi, pristojni, neupadljivi, samozadovoljni i slatki, koji progone mlade žene kod kuće i na ulici. A nažalost, upravo su ti nježni vukovi najopasniji od svih."