Kako se navode glavni, a kako redni? Osnovna pravila za pisanje brojeva slovima

Pisanjem brojeva slovima u hrvatskom jeziku doprinosi se jasnoći i točnosti u komunikaciji, posebno u situacijama kada je potrebno izbjeći nesporazume ili pogrešna tumačenja. Pisanje brojeva slovima pomaže u formalnom pisanju, kao što su pravni dokumenti, svečane prigode ili kada se želi izbjeći moguće zabune koje mogu nastati pri upotrebi brojki.

U hrvatskom jeziku, brojevi se mogu podijeliti na glavne (kardinalne) i redne (ordinalne) brojeve.

Pisanje rednih brojeva slovima

Redni brojevi su prirodni brojevi pridruženi članovima nekoga skupa koji označuju redoslijed (prvi, drugi, treći itd.). U tom slučaju uz oznaku prirodnoga broja piše se točka (npr. 4. je oznaka za četvrti). Redni brojevi koriste se za označavanje redoslijeda ili pozicije objekata u nizu. Odgovaraju na pitanje koji.

Redni brojevi se prilagođavaju rodu imenice koju opisuju. Primjerice, prvi (muški rod), prva (ženski rod), prvo (srednji rod).

Često se pišu kao brojke s točkom iza broja kako bi se označila redna vrijednost. Npr. 1. (prvi), 2. (drugi), 3. (treći).

U formalnom pisanju, redni brojevi se često koriste za označavanje datuma, poglavlja, točaka u tekstu i slično. Npr. 25. svibnja (dvadeset peti svibnja), 2. poglavlje (drugo poglavlje).

Pisanje rednih brojeva do 10

Pisanje rednih brojeva do 100

Pisanje rednih brojeva do 1000

Pisanje glavnih brojeva slovima

Glavni broj je osnovni pojam u funkciji brojenja koliko čega ima prirodni broj kojim se odgovara na pitanje koliko.

Primjeri složenih glavnih brojeva:

Glavni brojevi mogu biti jednočlani (npr. jedan, pedeset, milijun; dakle sastoje se od jedne riječi) i višečlani (dvadeset devet, tisuću petsto četrdeset osam), dakle sastoje se od dviju ili više riječi.

Jednočlani glavni brojevi

Jednočlani brojevi dijele se na:

Višečlani glavni brojevi

Višečlani brojevi mogu se samo nizati bez veznika: osamdeset devet, dvjesta pedeset tri, milijun šesto tisuća sedamsto šesnaest.

Može se između svakog člana stavljati veznik -i, ali to je rjeđe: šest stotina i osamdeset i tri, tisuću i dvjesta i šezdeset i četiri.

Može se samo zadnji član povezivati veznikom -i: šest stotina osamdeset i tri, tisuću osamsto pedeset i dva.

Pisanje brojeva slovima

Broj jedan može imati množinu i tada stoji uz imenice koje znače jedan predmet ili skup koji po bilo čemu pripada zajedno. Tada broj jedan znači: isti (mi smo jednih godina); neki (jedni sjede, jedni stoje); skup/par (imenice koje su pluralia tantum i one koje u množini čine cjelinu: na kući su samo jedna vrata, kupila sam jedne ljestve, jedne su čarape poderane).