Psa su u klinici pregledali, cijepili i napravili sve što su za njega mogli, pa ga je žena odvela natrag. Nije prošao niti jedan dan, kad se pojavio pred vratima klinike. Posve sam.

Kako je zapamtio put do azila, nitko ne zna, ali čini se kako mu se tu jako svidjelo. Grebao je po vratima dok mu nisu otvorili i pustili ga unutra. Gospođa koja ga je dovela rekla je kako on već mjesecima luta te kako nema svoj dom.

Pas je primljen u azil i sada mu nastoje dati odgovarajuće ime. O udomljavanju volonteri skloništa za pse u Meksiku još ne razmišljaju, jer postoji mogućnost da postane ljubimac klinike.