Nakon pobjede revolucije Castro ga je stavio u vladu Kube, ali o tome djeca u socijalizmu nisu učila puno jer se kao ministar gospodarstva i direktor nacionalne banke proslavio metodama koje se ne bi usudio narediti niti Staljin. Najviše ga je veselilo svađati se s ekonomskim savjetnicima iz istočnog bloka, kada bi im dokazivao kako upravo oni nisu dovoljno revolucionarni. Sva zemlja mora biti nacionalizirana, a čitava proizvodnja planirana. Rezultat je bio da se proizvodnja šećerne trske, najvažnijeg proizvoda Kube smanjila za trećinu. Kuba je velikim koracima koračala socijalističkoj jednakosti, svi će biti jednako siromašni i gladni.