Bili su razdvojeni 24 godine, a sada? Ovo je priča za filmove

Portal zena.blic u sklopu svog serijala "Moja ljubavna priča" objavio je jednu o ljubavi dugoj 24 godine između Srpkinje i Hrvata koju prenosimo u cijelosti.

"Gledam svog divnog supruga dok razgovaramo o svakodnevnim stvarima. Razmišljam koliko je dobar prema meni, koliko sam sretna s njim i uz osmijeh se glasno zapitam je li moguće da smo uspjeli.

Bilo je proljeće 1991. godine. Zagreb. Ja student u studentskom domu, njega upoznajem kao prijatelja moje cimerice, također je bio student. Živcira me jer mi tjera inat dok pričamo o sportu, upropasti nam tulum jer pušta glazbu koju većina ne sluša, ponaša se kao da me ne primjećuje.

Iz tog istog inata plešemo i tako počne naša ljubavna priča. Naša ljubav. Velika i čista, na prvi pogled nemoguća jer on je Hrvat, a ja Srpkinja. Ne zanima nas što sve miriše na rat, što pokušavaju da nas truju i razdvoje.

'Previše smo mladi da budemo jači od svega'

Ipak, razdvaja nas moj povratak u rodnu zemlju, nemogućnost da održimo kontakt jer više ni telefonske veze ne postoje, to što smo previše mladi da budemo jači od svega. Patimo.

Prolaze godine, ne znamo ništa jedno o drugom, ali ja ga čuvam u srcu i glavi, u fotografijama, sitnim poklonima, kartama za kino, dnevniku. I dalje ne vjeruje da sam sve to sačuvala.

Nalazim ga, a kako drugačije nego preko društvenih mreža, nakon 24 godine. Na fotografiji on, isti, zgodan, nasmiješen, opušten, zauvijek moj jer ga tako pamtim. A od glasa, kada ga ponovo čujem, strujni udar!

'Konačno smo se vjenčali'

Susret nakon toliko godina... Emocije toliko jake, kao da smo se jučer razdvojili. Primjećujem nekoliko sijedih u njegovoj plavoj kosi i sitne bore oko očiju, još je zgodniji i šarmantniji. Nadam se da on moje ne primjećuje.

Za sve te godine ostvarili smo se i kao roditelji i kao uspješni poslovni ljudi, život nas je pripremio za Nas. Sve što nas je razdvojilo, sada je daleka prošlost, djeca su nam odrasla i samostalna su.

Vreme je za Nas!

Vrlo brzo donosimo odluku da nastavimo život zajedno i evo nas... Konačno smo se vjenčali (nije da me nije zaprosio i te davne 91.), imamo svoj stan i svog psa, djeca nas posjećuju, roditelji su oduševljeni što smo sretni, a mi... putujemo, uživamo, volimo se svakog dana sve više i jače i iznova se uvjeravamo: Da, moguće je, uspjeli smo!".