Njezini videi pršte iskrenošću, britkim zapažanjima i humorom koji ne traži odobravanje. U samo godinu dana Mia Nemčić prikupila je više od 42 tisuće pratitelja, a sve to bez filtera, kalkulacija i lažnog sjaja. S njom smo razgovarali o TikToku, društvu, pritiscima na žene, selidbi iz malog mjesta, ali i o kreativnosti koja ne zna za granice formata. U nastavku donosimo Miju, bez cenzure.

Foto: Instagram

42 tisuće ljudi te prati na TikToku. Kada si počela objavljivati i što te potaknulo na to?

Počela sam objavljivati prošlog ljeta, prije otprilike godinu dana, a potaknuo me format. Na dan kad sam započela dosljedno objavljivati, bila sam nezadovoljna Instagram pričom u kojoj sam kritizirala jedan zagrebački billboard. Taj format nije podržao ideju na način na koji sam zamislila, pa sam se prebacila na TikTok – s istom tom idejom. Taj video danas ima 116 tisuća pregleda. Uvijek sam u potrazi za formatom koji najbolje podupire ono što želim reći. Neke ideje najprirodnije bi se razvile na YouTubeu, neke na Spotifyju, a neke uvezane u knjigu. TikTok nije „one size fits all“ platforma – on trenutno samo ispunjava svoju svrhu.

Kako biraš teme za videe – slijediš inspiraciju, aktualnosti ili raspoloženje?

Dokle god se život događa meni i oko mene, imat ću teme za snimanje. Ne slijedim nikakav striktan format. Iako sam započela s komentiranjem brendova, na tome se nisam zadržala. Vodim se intuicijom. Ako snimam prisilno, pod tuđim rasporedom ili govorim o temi koja me zapravo ne zanima, to se odmah osjeti – u analitici i u psihi. Najbolje se osjećam kad nema strukture, a upravo tada dobijem i najbolji feedback. Misli koje bih iznijela u razgovorima s prijateljima, iznosim i u svom digitalnom prostoru. To mogu biti knjige koje čitam, pakiranja iz mog frižidera ili unutarnji dijalog koji sam to jutro vodila sa sobom. Gradim brend oko svog stvarnog života i sebe kao stvarne osobe – ne oko trendova, formata ili specifičnih tema.

Foto: Instagram

Koji ti je najdraži video koji si dosad objavila i zašto?

Moji videi doimaju se kao jedna duga kava na kojoj se toliko tema promijeni da zaboravimo od čega smo krenuli. I najdraži su mi iz potpuno subjektivnih, često blesavih razloga. Video o afirmacijama volim jer mi je kosa dobro počešljana. Video o lazanjama mi je drag zbog zvuka. Video o ljubomori me nasmijava. No zapravo je nebitno koji se meni sviđaju – jer oni više nisu samo moji.

Tvoje recenzije logotipa i vizuala postale su viralne. Što te najviše smeta u domaćem dizajnu? Imaš li neki omiljeni?

Kad sam počela snimati videe o dizajnu, živjela sam u Zagrebu. A Zagreb je, nažalost, grad prepun billboarda s promašenim sloganima i neuspjelim humorom. Više rezoniram s dalmatinskim pristupom – poput brenda Pipi. Naravno, to je stvar osobnog ukusa, ali čini mi se da postoji jasna razlika u izražavanju koja utječe na dojam.

Često si iskrena i direktna. Kako bi opisala hrvatsko društvo, posebno kroz prizmu žene koja javno iznosi mišljenje?

Uvijek sam iskrena i direktna – to je jedna od prednosti autizma. Moja selidba u Austriju bila je prvenstveno odluka za vlastito mentalno zdravlje i budućnost. Odrasla sam u malom gradu gdje se “isto” nagrađuje, a “drukčije” kažnjava. Svi sve znaju, svi se za sve zanimaju. Glasine putuju brže od istine. Znala sam da neću osjetiti puni raspon svojih krila u tako malom kavezu. Da sam ostala, ne bih se ni usudila pomisliti na ciljeve koje danas imam. Mislim da sam preosjetljiva i da u sredini gdje bih nailazila samo na otpor – ne bih imala snage živjeti život po svom. Nemam dovoljno inata.

Foto: Instagram

Jesi li imala neugodna iskustva kao žena influenserica – uvredljive komentare, neprimjerene poruke...?

Biti javna osoba nije za svakoga. A biti žena u spotlightu je nešto što ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Na nas se ne primjenjuju ista pravila. Svakodnevno svjedočim dvostrukim standardima i nepoštovanju – bez ikakvog povoda. Visokoobrazovane djevojke koje educiraju gledatelje o vlastitoj struci bivaju prekinute komentarima anonimnih muškaraca koji dijele svoju neželjenu perspektivu. Talentirane, uspješne žene redovito se optužuje da njihovo postignuće nije rezultat vlastitog truda. Njihovi se potezi seciraju, njihova tijela komentiraju, njihove se riječi izvrću.

Je li zanimanje publike ikad prešlo granicu tvoje privatnosti?

U ekstremnim slučajevima, obožavanje se pretvara u opsesiju. Opsesija zatim postaje gorivo za kopanje po privatnim podacima, pozive, pa i kucanje na vrata. Meni su nepoznati muškarci slali facetime pozive – u serijama, bez prestanka. Samo pojavljivanje ispred kamere u ženskom tijelu kod nekih pojedinaca izaziva agresiju. Čak i kada tema nije moje tijelo – moje tijelo je i dalje tema. Iz perspektive određenih muškaraca, ženina je dužnost da bude ugodna oku. Zato razumijem da moj izgled i moje odluke izazivaju pitanja – iako u taj razgovor nije pozvan nitko osim mene.

Foto: Instagram

Cenzuriraš li se ikada ili si uvijek bez dlake na jeziku?

U privatnom životu nisam bitno drugačija od verzije koju prikazujem online. No naravno, postoje teme kojih se na TikToku svjesno ne diram – radi vlastitog mira. Bilo zato što su prekompleksne za kratki video format, bilo zato što imam snažne stavove ali nedovoljno informacija, ili jer bi humor koji koristim mogao biti pogrešno shvaćen. Postoji neka vrsta unutarnjeg PR filtra koji me vodi. Ne iz straha od kontroverze, već iz brige da temu ne obradim korektno.

Zašto svake subote snimaš live?

TikTok live ima potpuno drugačiju dinamiku od regularnog snimanja. Tu imam organsku, trenutnu interakciju s gledateljima. Ništa nije pripremljeno, ne trudim se stvoriti neku smislenu cjelinu – pristupam tome kao video pozivu. Tek u tom formatu gledatelji dobiju realniju sliku o meni. I meni i njima je to korisno: ja sam opuštenija, a oni imaju priliku sami usmjeriti razgovor.

Otvoreno govoriš o mentalnom zdravlju. Misliš li da društvene mreže pomažu ili odmažu?

Opirati se društvenim mrežama je kao da i dalje inzistiramo ići po vodu na bunar. One same po sebi nisu loše ni opasne – baš kao što bunar nije opasan ako znaš kako se koristi. Mislim da strahovi oko njih dolaze iz nerazumijevanja i lošeg rukovanja.

Svatko gradi vlastiti algoritam, stoga su mi pritužbe o „bezvrijednom sadržaju“ često neutemeljene – jer bezvrijedno iskače onome tko ga konzumira. Za mene su društvene mreže bile resurs, a ne rana. Gotovo sva dugoročna prijateljstva započela su na Instagramu. Ljudi koje volim danas – nekoć su bili poruka u inboxu. Neka partnerstva su proizašla upravo iz te povezanosti.

Postoje kreatori koji su mi promijenili život – od psihologa i umjetnika do pisaca i komičara. Meni su društvene mreže donijele rast, podršku i zajednicu – ne osamljenost.

Jednom si rekla da se „svaki muškarac u vezi mora osjećati korisno, inače ode drugoj“. Možeš li to pojasniti – je li to tvoje iskustvo ili društveno zapažanje?

I jedno i drugo. Jasno mi je da nije korektno generalizirati hetero odnose, ali to je bio 18-sekundni video – nije mu bila svrha edukacija ni debata.

Iz mog iskustva, neke veze propale su jer sam spontano zauzela ulogu „sposobnijeg“ partnera: financijski stabilnija, emocionalno angažiranija, sigurnija u sebe. A muškarci s kojima sam tada bila nisu znali koja je njihova uloga u mom životu. Oboje bismo bili svjesni da ih želim više nego što ih trebam. A nekim muškarcima je ključno osjećati se potrebnima.

Foto: Instagram

Osim TikToka, baviš se i tetoviranjem, dizajnom, poezijom i fotografijom. Gdje se trenutno najviše pronalaziš? Imaš li stalan posao?

Trenutno sam fokusirana na TikTok. Tetoviranje, fotografija i dizajn su zasad iza mene – što ne znači da će tako i ostati. Uvijek ću biti umjetnica; mijenjaju se samo mediji i faze. Trenutno radim u Paper Republicu i bavim se obradom kože.

Zamisli da imaš supermoć na jedan dan – koji bi trend zauvijek izbrisala?

Jedan specifičan žanr tetovaža: kompas, ruža i sat, lav s krunom, vuk s plavim očima, znak beskonačnosti... Taj, točno taj.

POGLEDAJTE VIDEO: Glagoljica, Dinamo, hobotnica: Kakve sve tetovaže poznati skrivaju ispod majica i što crtaju tattoo majstori na konvenciji u Rijeci