Spisateljica Vedrana Rudan (75) već dulje vrijeme hrabro piše o svojoj borbi s teškom bolešću – rakom žučnih kanala. Iskreno, izravno i s prepoznatljivom dozom humora, svoje misli i svakodnevicu dijeli na blogu i društvenim mrežama, gdje je prati velik broj čitatelja.

U svojoj posljednjoj objavi, pod naslovom "Kad se dobri ljudi slože…", Vedrana je progovorila o malim trenucima sreće usred borbe s bolešću, o stanju u riječkoj Klinici za tumore gdje se liječi, ali i o ljudima koji svakodnevno unose svjetlo u mračne hodnike bolnice.

Foto: Damir Spehar/pixsell

Njezinu objavu prenosimo u cjelosti:

Tko si sam pomogne... Život uglavnom provodim u riječkoj Klinici za tumore. Ne znam koliko nas tamo ima, ali sigurna sam da smo svi sretni da smo baš tamo.

Zvuči kao fraza, ali ljudi koji o nama brinu nisu s ovoga svijeta. Osmijesi, hrabrenja, utjerivanje volje za životom i kad bi u zlatu platio nekoga da ti spraši metak u glavu je ono što se meni dešava.

Ostali, imam dojam, bolje su volje. Vuku svoje infuzije hodnicima i nadaju se spasu. S pravom. Svi su, nažalost, mlađi od mene, imaju doma bebe i dječicu, sanjati o smrti je luksuz za nestrpljive starce iza kojih je život.

Ipak, s vremena na vrijeme, kad me puste doma, radujem se životu, to su trenuci dok ovo pišem, gladim mačke, razgovaram s unukom i govorim kuji, hop, hop, sve dok ne skoči na kauč. A onda je nagradim osušenim svinjskim uhom i uživam u njezinoj sreći. Kako je život lijep, lijep, lijep!

Naša klinika je iz dana u dan sve ljepša. Najmoderniji aparati, u nas teku najbolji lijekovi, hrana je odlična, klime rade, ali...

Kupaonice i WC-i, 6 kupaonica i osam WC-a su iz tko zna koga vremena.

'Što učiniti?'

Tuširam se uz pomoć sestre i svaki sam put prije te akcije sigurna da je tuširanje opasnije od raka. Trenutačno novca za uređenje jednostavno nema.

Trebalo bi oličiti i nekoliko bolesničkih soba. Ni za to novca trenutačno nema.

Što učiniti? Kako pomoći nama koji smo tamo i nekima od vas koji ćete nam se nažalost pridružiti uskoro. Ovoj Klinici gravitira 800 000 ljudi, a rak je danas stanar gotovo svakog hrvatskog doma. Statistike su zastrašujuće.

Srećom, među nama koji na sve gledamo crno žive ljudi čiji je entuzijazam neuništiv. Mislim na cure i dečke iz riječke udruge “Srce za nju“. Tri godine čuda radi ta ekipa na čelu s jednom otkačenom Katarinom.

'NEŠTO SE PROMIJENILO' /

Potresna objava Vedrane Rudan: 'Postajem im dosadna jer živim dulje nego su očekivali'

Jedno objašnjenje. Udruga se zove “Srce za nju” što ne znači da svoje srce ne nudi i njemu. U bolesti smo ravnopravni. Ovih dana im je palo na pamet da otvore poseban račun, nadaju se da će skupiti neku lovu, ne mora biti velika.

Danas kad svakog poštenog građanina ove zemlje jedna plaća dijeli od bankrota euro je velik k’o kuća. Bravo, Kate, pomislila sam kad sam čula što im je na umu, a onda mi je palo na pamet...

Zašto moja ekipa, zovem nas ekipa da ozbiljnije zvučimo iako smo ekipa samo moj sin i ja, ne uskoči u priču. Godinama smo skupa vi i ja, nekad se slažemo, nekad vam idem na živce, ali skupa smo. Možda će netko od vas uzeti mobitel u ruku i kliknuti na one crtice i uplatiti nešto.

Euro, euro. Dva, dva. Ja ću prva.

Eto, pa vi vidite. Za desetak dana javit ću vam koliko smo skupili. Ako sagradimo dvije kupaonice i jedan WC to će možda biti mali korak za izvođače, ali ogroman za nas bolesne i vas dobre.

POGLEDAJTE VIDEO: Vedrana Rudan: 'Hrvati nekoga plaćaju da napravi reda u državi da ne budemo najsiromašniji, najdeblji, najpijaniji, najnadrogiraniji'