
Sjećanje na Olivera Dragojevića: Glas koji je obilježio generacije

Obljetnica smrti glazbene legende koja je ostavila neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni
Prije točno sedam godina, 29. srpnja 2018., napustio nas je Oliver Dragojević, jedan od najvoljenijih i najutjecajnijih glazbenika hrvatske povijesti. Njegova smrt u 71. godini života ostavila je prazninu koju nijedan drugi izvođač nije mogao ispuniti. Bio je simbol Dalmacije, mediteranskog duha i emocije pretočene u pjesmu.
Prvi glazbeni koraci
Rođen je 7. prosinca 1947. godine u Splitu, ali je djetinjstvo proveo u Veloj Luci na otoku Korčuli, koji je uvijek smatrao svojim pravim domom. Glazbu je zavolio vrlo rano – otac mu je poklonio usnu harmoniku, a kao dječak je učio svirati klavir, gitaru i klarinet. Već kao tinejdžer nastupa po splitskim plesnjacima i glazbenim festivalima, a 1974. godine dolazi veliki proboj s pjesmom "Ča će mi Copacabana", koju je izveo na Splitskom festivalu.
Ipak, tek suradnjom s kantautorom Zdenkom Runjićem započinje Oliverova zlatna era.
Zvjezdani uspon
Pjesma "Galeb i ja" iz 1975. godine označila je početak kultne suradnje između Runjića i Dragojevića, koja je iznjedrila neke od najljepših pjesama u povijesti domaće glazbe: "Cesarica", "Pismo moja", "Skalinada", "Vjeruj u ljubav", "Molitva za Magdalenu", "Nadalina" i brojne druge. Njegov baršunasti vokal, pun emocije i topline, postao je zaštitni znak čitave jedne epohe.
Oliver je bio jedan od rijetkih izvođača koji je uspješno spajao šansonu, pop, dalmatinski melos i jazz elemente, dok je pritom uvijek ostajao vjeran sebi.
Osim što je ostavio neizbrisiv trag u diskografiji (više od 20 studijskih albuma), Oliver je bio simbol skromnosti i ljubavi prema obitelji i moru. Iako je punio dvorane i stadione, nikada nije težio blještavilu showbusinessa. Bio je glazbenik koji je radije ljeto provodio na svojoj brodici nego na egzotičnim lokacijama.
Njegove pjesme pjevale su se u konobama, na svadbama, koncertima i u intimnim trenucima – bile su dio kolektivnog identiteta.
Posljednji pozdrav
Oliver Dragojević preminuo je nakon borbe s karcinomom pluća 29. srpnja 2018. godine. Njegov ispraćaj bio je bez presedana jedan od najimpsresivnijih u hrvatskoj povijesti: lijes je brodom prevezen iz Splita u Velu Luku, a tisuće ljudi okupilo se kako bi mu odali počast. U trenutku kad je klapa pjevala "Vjeruj u ljubav", cijela je zemlja plakala.
On nije bio samo "pjevač za sva vremena", bio je čovjek koji je uspio uhvatiti bit života u stihovima i melodiji. Njegova glazba i danas pronalazi put do novih generacija, a pjesme koje je otpjevao ne blijede s vremenom – naprotiv, postaju dublje i snažnije.
U Veloj Luci danas će se, kao i svake godine, zapaliti svijeće i pustiti njegove pjesme. Ali istina je da Oliver nikada nije stvarno otišao – i dalje živi kroz note, stihove i srce naroda.
Jer kako je i sam pjevao: "Pismo moja kreni, putuj preko mora..."
POGLEDAJTE VIDEO: Je li Superman postao Superwoke? I kako je priča o superjunaku postala superpolitička?


















