Ružica Sokić nije bila svjesna koliko je bila bolesna: Teško djetinjstvo obilježilo joj je život, a jednu stvar je željela na samrti

Nesigurna: Iako je bila prva koja je opsovala na domaćoj sceni i udarila Batu Stojkovića, usprkos njenom karakteru, originalnosti i uspjehu koji je ostvarila, Ružica je bila veoma nesigurna, ali to se nikako nije moglo primijetiti. "Stalno sam strijepila hoću li moći svladati zadatke koji su mi dati i hoće li me neki redatelji ponovo angažirati, što je ostavilo posljedice. Moja nesigurnost bila je ogromna, a oni koji su imali svoje utjecajne muževe i fanove, ponašali su se drugačije. Bili su sigurni da će, čak i ako upropaste predstavu, ipak dobiti sljedeću ulogu, ali za nas koji nismo imali nikakvu podršku, to je bilo pitanje života i smrti. Stalno je bilo moram, a u umjetnosti nema moranja jer je ona Božji dar. Važne su i okolnosti jer sam se ja, izgleda, sudbinski našla u tom vremenu, postala glumica i zapamćena sam po likovima tih žena s dna, što sam teško preboljela. Stidjela sam se što se pokazujem u tako nepovoljnom svjetlu, ali eto, to je negdje obilježilo moju osobnost jer kada bi me ljudi vidjeli privatno, govorili su: "Jao pa vi niste tako ružni i prosti!" Nije mi bilo lako igrati te uloge. Sjećam se da sam kupila te cake po željezničkim stanicama, čak i na Pigalu u Parizu kada sam skinula jednu uličarku i plasirala ono što je ona govorila u komadu Ljubomira Simovića "Čudo u Šarganu". Mira Trailović mi nije dozvolila da stavim ćelavu periku zbog uloge, što sam silno željela, ali čim me poslije premijere prestala kontrolirati, ja sam je stavila. Tvrdoglavost me je puno koštala u životu, ali moja priroda je takva i uvijek govorim istinu", govorila je dramska umjetnica tijekom života.