
Otkrivena tužna i šokantna tajna Massimovog veličanstvenog posljednjeg nastupa: 'Otpjevao ga je s drenom u plućima'

Od iznenada preminulog glazbenika Massima Savića opraštaju se mnogi, znani i neznani, tužnim porukama i objavama na društvenim mrežama. No, jedna objava posebno je dirnula sve koji su je pročitali bacajući novo svjetlo na lik ovog velikog pjevača i na njegov posljednji veliki koncert koji je održao u zagrebačkoj Areni 5. studenoga ove godine. Massimove riječi da će mu to biti životni koncert poprimaju sasvim novi smisao nakon što se pročita objava na Facebooku novinara Romana Bolkovića.
Bolkovićevu objavu prenosimo u cijelosti.
'Odmah na početku priče znao sam da je kraj'
"Davno bi trebalo započeti priču kad bih počeo od početka, pa ću je ispričati kratko, i od kraja. Prije par tjedana imao sam gosta, izuzetnog čovjeka, velikog stručnjaka, medicinara. Pričali smo u slobodnom kontekstu o koječemu, o Bogu i svijetu, i nekako nas je razgovor odveo do Massima. Da, taj moj gost bavi se i onkologijom.
Massimo je imao koncert u Areni. Kazao je tom mom gostu, svome liječniku, da mu je to životni koncert.
'Massimo je znao da ta priča tu počinje jer završava'
Jasno, Massimo je znao da ta priča tu počinje jer završava.
Medicinski tim je bio iza scena, liječnik je bio tu, Massimo nikada u životu, kaže mi
Oprostite zbog ovog verizma, ali, mene je to silno pogodilo kad sam čuo, te večeri, ta priča, taj detalj, i sada kad su svjetla pogašena, dvorana prazna, nekako me manje boli nego te večeri kad sam doznao da je priči kraj, a da je njen glavni junak takav heroj.
'Mislim da je to najviše što pjevač može učiniti'
Ne mogu si, niti imam pravo, ni zamisliti ni zamišljati što je Massimu moglo te večeri i noći prolaziti kroz glavu dok je pjevao svoj životni koncert. Mogu samo kazati da je usred drame svog života, stavljajući ga na kocku zbog onoga što je za života morao raditi jer je po to bio poslan, Massimo zasigurno pjevao kao što u plesu pleše sam ples, ne plesač, rastvarajući se u tim pjesmama kojima se od nas opraštao.
Na neki poseban način svaki put kad ću čuti Massimovu stvar na radiju, iznenada, neću moći ne pomisliti da je prisutan i on, ne samo zvuk njegova glasa: kao Eho, zvuk bez tijela, tako je i Massimo te noći postao zauvijek bestjelesno prisutan u svome glasu. Mislim da je to najviše što pjevač može učiniti.


















