"Moji roditelji rastali su se kada sam imala dvije godine. Bio je to jedan grozan brak. Od tada sam živjela sama s bakom u Lipiku, jer je majka ostala u Međimurju zbog posla. Posjećivala me dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. Otac nije htio čuti za mene… Tata mi je strašno jako nedostajao. To je mala sredina, bila sam jedino dijete bez oca u razredu. Počeli su me maltretirati i tući. Ja sam odlučila da to mora prestati, žestoko sam se potukla s jednim dječakom zbog toga, skoro sam mu oko izbila sa šalicom’, priznala je Jadranka 2020. godine.