
Kristijan Rahimovski zadnjih je dana bio u strahu: 'Znao sam da bez pozornice umire...'

U Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu održana je komemoracija u čast Akiju Rahimovskom, frontmenu Parnog Valjka. Neutješna obitelj, kolege i prijatelji za legendarnog pjevača imaju redom samo lijepe riječi. Na komemoraciji su, između ostalih, govorili i Nikša Bratoš, Dino Jelusić i Husein Hasanefendić Hus.
Na komemoraciji je bio prisutan i Akijev sin Kristijan Rahimovski.
"U životu mi je najbitnije ono što me tata naučio, a to je biti čovjek. I trudim se. On je zaista to znao biti. I ta njegova beskrajna ljubav... Uvijek sam se pitao postoji li granica u kojoj se baš svima moraš davati beskrajno? Teško je to za normalnog čovjeka... Imam ta pitanja u sebi. Treba li se dati čovjeku do kraja kao što se moj tata dao pa izgorjeti, nestati kao supernova, kako je Hus rekao ili pokušati biti umjeren", rekao je Kristijan za Story.hr. Tvrdi da je znao reći ocu da nekada uspori svoj tempo.
Osjetio je da s Akijem nešto nije u redu
"Nije me slušao, ali i on je meni znao reći istu stvar sto puta pa smo jedan za drugim plakali. On se brinuo za mene, ja za njega. Njegova sam krv, što da radim... Razmišljam o svemu. Kada se ovako nešto dogodi, malo čišće vidiš neke stvari koje su možda bile tu u magli... Ma da, treba se davati do kraja da nam svima bude bolje. Moj tata bi pomogao psu na cesti, čovjeku kojeg uopće ne poznaje...", dodao je Kristijan. Kaže kako je imao predosjećaj da će se Akiju nešto dogoditi.
"Tri dana prije imao sam strašan predosjećaj... Čuli smo se mi svaki dan. Toliko sam silno želio da se vrati, da ponovno stane na pozornicu jer sam znao da on bez pozornice umire. Htio sam da ozdravi", rekao je. Kristijan je rekao da mu je Aki uvijek bio velika potpora te da je ponosan na njega.
"Nismo previše pričali o tome, ali puštali smo si međusobno naše pjesme i komentirali ih. To je nama bilo sasvim dovoljno, komunikacija kroz glazbu koja je bila čista ljubav", kaže Kiki. Otkrio je kako i dalje mora učiti o tome kakav je njegov otac zapravo bio.
"Sinoć sam pričao s njegovom sestrom koja je kod mene i shvatio sam koliko toga još moram naučiti. Ne o njemu kao pjevaču, nego čovjeku. To je ono u čemu sam tanji od njega. Nadam se da ću nekako uspjeti kroz svoj rad i pjesme barem malo približiti se toj emociji. Zbog ljudi, ne zbog sebe. Ljudi su bitni, ostalo sve dođe i prođe", zaključio je Kristijan.













