Nakon što je nedavno iznenada izgubila oca, Ivicu Karabatića, koji je bio njezina najveća podrška, Ava Karabatić (37) nije pokleknula. Umjesto da se povuče u tugu, odlučila je okrenuti novu stranicu. Posvetila se slikarstvu, radu na novim pjesmama, a uskoro planira stati pred kamere, bilo u seriji ili filmu. Osim toga, već dvije godine je čista od alkohola, a kaže da ni u najtežim trenucima nije osjetila potrebu posegnuti za njim. 

Posljednjih godina intenzivno ste se posvetili slikarstvu – što Vas je točno privuklo svijetu boja i platna?

Slikarstvo je za mene oduvijek bilo više od hobija - to je moj prostor slobode. Još od djetinjstva sam crtala, ali tek u zrelijim godinama shvatila sam koliko me to ispunjava. Otac je bio umjetnička duša i prenio mi je tu crtu. U trenucima kada je svijet oko mene bio kaotičan, platno je postalo moje utočište. Prve bojice uzela sam kad sam imala tri godine. I taj san je odmalena – pisanje, slikanje, izražavanje - oni su dio mene. Već u osnovnoj školi znala sam da ću jednog dana biti profesorica, voditeljica ili glumica. Moja prva samostalna izložba bila je 2019. godine, zvala se ''JAva natale'', i tamo sam predstavila slike s egipatskim motivima, rađene u tehnici ulja na platnu. Sve iz kolekcije, 22 slike, tada su prodane i završile su diljem bivše Jugoslavije. Radim portrete poznatih hrvatskih sportaša, ponekih političara, a tu su i grafike Ane Rucner, Mate Rimca… Još radim tri iznenađenja – tri portreta. Inače, broj tri za mene predstavlja brojku savršenstva. 

Je li Vam slikanje postalo svojevrsna terapija, osobito nakon iznenadne smrti Vašeg oca?

Apsolutno. Gubitak oca me duboko pogodio, ali nisam tražila bijeg, već način kako da se nosim s boli. Slikanje mi je pomoglo izraziti emocije koje nisam mogla verbalizirati. To je moj put iscjeljenja.

Znamo da ste naslikali i neka poznata lica. Je li Vam se netko od njih osobno javio nakon što je vidio svoj portret?

Da, naslikala sam nekoliko javnih osoba koje iznimno cijenim. Ne iz komercijalnih razloga, već kao osobni hommage njihovom doprinosu društvu. Ana Rucner, primjerice, bila je oduševljena svojim portretom. Naslikala sam i Matu Rimca, to je jaka osoba, dominantna, izvan vremena. I to mi je bio velik izazov, sigurna sam da će slika doći do njega jer je on intuitivna osoba koja ne skače na prvu loptu. 

Prodaju li se Vaše slike? Može li se danas živjeti od umjetnosti ili Vam je to zasad više hobi?

Moje slike se prodaju i interes s vremenom raste. Ipak, još uvijek pažljivo biram kome ih prodajem, ne zbog elitizma, već zato što vjerujem da umjetnost mora pronaći pravi dom. Ne živim isključivo od toga, ali to je daleko više od hobija, to je dio mog identiteta. Loredana Berte, Keanu Reeves, Lauren Sánchez, Madonna, Novak Đoković, Oprah, Tina Turner, to su ljudi koji su izvan vremena i na tim portretima ću raditi u budućnosti. 

Nakon očeve smrti odlučili ste se preseliti u Beograd – što je presudilo toj odluci?

Zapravo se nisam preselila. Trenutno boravim kod prijatelja Gorana, koji mi je bio velika podrška u teškim trenucima i pomagao mi oko potrebne dokumentacije vezane uz očev sprovod. Kada je riječ o Beogradu, uskoro bih trebala snimiti duet s prijateljem, životnim osloncem Marijem Tomasom s kojim već imam duet 'Fer igra'. Psihički sam jako dobro, radim na fizičkoj snazi i uskoro će se vidjeti i na ovom polju rezultati truda i rada. U Beogradu sam živjela pet godina i radila na dvije televizije kao urednica. 

U posljednje vrijeme dajete instrukcije. Javljaju li Vam se roditelji?

Da, često. Iznimno mi je drago što roditelji prepoznaju moju stručnost i pristup. Kao profesorica talijanskog i latinskog jezika, trudim se prenijeti znanje na način koji ostaje učenicima, ne samo u glavi, već i u srcu. Ljepota klasičnih jezika leži u njihovoj dubini i simbolici, ali podučavam i matematiku i kemiju.

Nedavno ste spomenuli da ste čisti od alkohola – što Vas je navelo na tu promjenu i koliko Vam je to promijenilo život?

Došla sam do točke u životu kada sam poželjela živjeti u potpunoj prisutnosti. Alkohol često uguši intuiciju, a meni je intuicija najvažniji kompas. Odustajanje od alkohola nije bila kazna, već poklon samoj sebi. To je bio moj peti reality, cijeli proces iz kojeg sam izašla kao pobjednica. Danas se osjećam bistrije, emocionalno stabilnije i zdravije. I fizički i mentalno.

Uskoro će, točnije 27. srpnja, biti pune dvije godine kako nisam popila ni kap alkohola. Ni u najtežim trenucima mi nije palo na pamet da posegnem za time. I znaš, mnogi mi se ljudi javljaju za savjet, jer svatko ima neki svoj problem. No, alkohol mi uopće nije opcija. Sada planiram iskoristiti slobodno vrijeme kako bih završila još jedan projekt jer koračamo dalje. Fakultet, sportsko novinarstvo, sve to me oblikovalo i voljela bih se ostvariti i u seriji i u filmu. Naziv Konačni obračun mi je jako moćan, vidim ga kao naslov za pjesmu, ali i za knjigu. Voljela bih da netko ponudi čvrstu ruku, da napravimo nešto zajedno. Kao što kažu, kad se male ruke slože, sve se može.

Koliko je smrt oca utjecala na Vas? Kako se danas nosite s tim?

Ne može se to objasniti riječima, mnogo. On je bio moj oslonac, uvijek uz mene. Njegova smrt naučila me koliko je život krhak i koliko je važno ostati vjeran sebi. Sada sam jača, ali i zahvalnija. Osjećam njegovu prisutnost u svakom potezu kista i svakom hrabrom koraku. Znam da me čuva - s visine.

Čemu se trenutačno najviše nadate? Imate li neki projekt koji biste željeli ostvariti ove godine?

Najviše se nadam miru - unutarnjem, ali i globalnom. Što se projekata tiče, radim na novoj zbirci portreta koju planiram izložiti, kao i na nastavku svoje knjige. Voljela bih objaviti i novu pjesmu. Sve više razmišljam i o radu s mladima, kroz umjetnost i jezik, kao oblik osobnog razvoja i otpora površnosti suvremenog društva. U budućnosti želim da ljudi poštuju moje ime - Ava. Pravo ime mi je Ava, dobila sam ga po legendarnoj Avi Gardner. Kroz život koračam sama, i za sebe mogu reći da neobična žena s dobrim manama. I uz sve to što radim, voljela bih dati svoje srce i talent, ne samo u sportu nego u svemu, a onih 30 % do uspjeha ovisi o nekome tko će to prepoznati. Jer, kao što rekoh, ja sam dijete Ivice Karabatića - čovjeka koji je radost stavljao ispred materijalnog. I zato mislim da ima mjesta i za mene, i za moj rad. Imam i dva filmska projekta koja su vezana uz akademske glumce. Voljela bih dobiti priliku u sapunici ili na filmu… Bila sam u četiri realityja, u jednom sam bila favorit publike. Sport je moja domena - ali i voditeljstvo, analiza, rad s ljudima. Prije dvije godine počela sam s projektom Konačni obračun, koji je krenuo s jednom idejom, ali se iskristalizirao u nešto puno dublje, koračam svakim danom jača. Sebe oduvijek vidim u Italiji. Još od pete godine sam gledala San Remo. Talijanska scena, sportaši - sve me to oblikovalo. Iznenadila sam samu sebe koliko sam psihički jaka, iako sam znala da će gubitak biti velik. U ovim trenucima koračam hrabro i jako dalje, deset godina sam trenirala košarku, desni bek i osam godina rukomet i to me oblikovalo. I u teškim trenucima mi je sport itekako pomogao. No, iskustvo, sport, novinarstvo – to su temelji. Vjerujem da postoji mjesto za mene u medijskom svijetu.

POGLEDAJTE VIDEO: Ava Karabatić se seli u Beograd: čeka ju tajni posao na televiziji