Neobična domaća pjevačica: 'Ako me preplave negativne emocije, isplačem ih, izudaram jastuk'

Kantautorica i izvedbena umjetnica Aklea Neon (34), pravim imenom Dorotea Zovko, otkrila nam je kako izgleda njezin svakodnevni život isprepleten s prirodom, glazbom i introspekcijom. Tvrdi da komunicira s biljkama, voli boraviti u šumi i koristi glazbu kao alat za opuštanje i povezivanje sa sobom. Nakon što je 2020. nastupila na Dori i skrenula pažnju šire publike, nastavila je graditi svoj prepoznatljivi stil kroz afro-soul i world music zvuk, te kaže da prirodu doživljava kao učiteljicu i saveznicu...

Kako bi opisali svoj osobni odnos s prirodom?

Baš tako, vrlo osobno, kao da vidim neku dobru staru prijateljicu u čijem mi je društvu uvijek ugodno, miriše na jasmin... I još me dobro nahrani! U srži, bez prirode nas ne bi bilo. Zrak koji dišemo, hrana koju jedemo, voda bez koje ne možemo sve su njezini darovi. Zato govorim da sam Zemljanka prije svega, to je srž mog identiteta, tek onda neka nacionalna pripadnost ili ono čime se bavim.  

Kako meditacija i mindfulness utječu na vašu kreativnost?

Nikad mi nije bila jasna ta riječ – mindfull (pun um), ne bi li trebala biti mind empty (prazan um)? Liričarka sam, pa se uvijek hvatam za takve stvari. No, smirivanje sa samom sobom bilo u meditaciji, molitvi, svjesnoj praksi bilo koje vrste, poput vježbanja, šetnje sa psom ili kupke uvijek probudi najbolje u meni. Zato se trudim centrirati se na dnevnoj bazi. Zbog količine obaveza koje imamo i stila života svi sve više plivamo u ekstremima. Praksa zahvalnosti je nešto što mi jako pomogne kada sam u tom prostoru, pobrojim svoje blagoslove i vidim da moj mozak stvara problem gdje ga, zapravo, nema. U tom prostoru najbolje stvaram, jer si vjerujem i sve što napravim je skroz ok. Najbitnije je da stvaram. Dok god više kreiram nego što konzumiram u dobrom sam balansu. 

Glazba je očigledno važan dio vašeg života. Koji je vaš proces stvaranja glazbe?

Primarno sam glazbenica i izvedbena umjetnica, ali nisam formalno obrazovana, što je u nekom trenutku blagoslov u nekom breme. Zbog manjka tehničkog znanja, nekad sam sporija u stvaranju, ali zato proces svaki put može biti drugačiji. Nitko me nije naučio pravilima: kako najefikasnije raditi pjesmu. Nekad pjesma počne s asocijacijom, nekad s tekstom, nekad s melodijskom linijom, nekad sa slikom u glavi, nekad s ritmom. Dopuštam joj da se sama razgrana. Odlično mi je bilo kada mi je „dopuštenje“ i potvrdu da je način na koji radim potpuno legitiman dao Rick Rubin kroz knjigu „Kreativni čin – način postojanja“. On je dobitnik 9 grammyja koji ponosno izjavljuje da nema nikakvo tehničko znanje. Jer ljudi se često ograničavaju i odgađaju početak stvaranja dok nemaju dovoljno znanja ili instrumenata ili uvjeta, a dovoljne su ruke i glas i tvoj jedinstveni pogled na svijet i već možeš krenuti.  

'UKRALI SU MI ZUBE' /

Pop pjevačica tvrdi da su je oteli izvanzeamljci: 'Ne morate se bojati, evo zašto'

Smatrate li da postoji povezanost između vaše ljubavi prema glazbi i vaše duboke povezanosti s prirodom?

Priroda je vječna inspiracija svim umjetnicima, tako je tiho savršena i nenametljivo neophodna. Moja pjesma koja je, do sada, najviše odzvonila eterima je „Zovi ju mama“ eko-himna koju sam napisala kada je gorila Amazona. Nisam mogla vjerovati da se u hrvatskim medijima tome ne daje veliki prostor jer se ipak radi o plućima svijeta, pa sam sama odlučila napraviti nešto po tom pitanju. I odzvonila je! Plasirala sam se četvrta na Dori 2020., kao relativno nepoznata glazbenica. Tada su u pjesmi samnom pjevali i bor i kelj putem uređaja koji pretvara elektromagnetske impulse biljke u glazbu. „Znam da svaka promjena dolazi iz korijena“, tim sam tekstom i iskustvom glazbe biljaka pokrenula svoju mini-renesansu koja će kasnije dobiti oblik zvučnog iskustva glazbe biljaka Freqs of Nature, koje sada primarno facilitiram.

Na društvenim mrežama ste spomenuli da komunicirate s biljkama. Možete li podijeliti više o tom iskustvu i što vam biljke poručuju?

Biljke su majstori slow livinga, koncepta koji uzima maha u svijetu, i uče nas kako, u esenciji, usporiti da čujemo vlasitu intuiciju i kreaciju. One su baš mudre učiteljice i voljne su pomoći svakome, ako se dovoljno umirimo da čujemo njihove poruke. Ja to radim kroz muziciranju s biljkama kojem pristupam dvostrano: izvana i iznutra. Izvana to čini korištenjem Bamboo M – Music of the plants uređaja. Ovaj uređaj prevodi električne impulse biljke u MIDI signal koji slušatelju omogućuje jedinstveno iskustvo - čuti pjesmu biljke. Kako bi što izvornije prevela poruke biljaka u zvuk, koristim najnapredniju bio-tehnologiju, svoje tijelo, kao kanal kojim pristupa samom procesu iznutra. Tradicionalan način povezivanja s ljekovitim biljem stoljećima je bio putem dijete u kojoj se osoba izolira od vanjskih utjecaja (u vidu hrane, društva, medija, sadržaja) te konzumira samo određenu biljku u periodu od, za mene najčešće, trinaest dana. Kroz to vrijeme stvara s njom određeni odnos te melodija i učenja te biljka prolazi kroz mene. U latinomaeričkim kulturama pjesme koje nam biljke daruju su poznate pod nazivom Icaros. Meni su Icarose, do sada darovale, gospina trava, borovnice i stolisnik. 

Kakav je bio vaš put u glazbenoj industriji, i koliko vas inspiriraju alternativni žanrovi u kojima se izražavate?

Što glazba ide više u pop smjeru, više je proizvod. Nemam ništa protiv toga i sama sam rođena u konzumerističkom društvu, ali smatram da kao umjetnik imam odgovornost da društvo u kojem živim činim boljim. Zato mi isprazni hook-ovi koji samo skupljaju preglede i dobro pašu uz shopping u H&M-u nikad nisu bili opcija. Negdje sam pročitala „Plants are not alternative medicine, they are the original.“ Mislim da je tako i s glazbom – mainstream je najudaljeniji od prirodnosti, alternativniji žanrovi, barem oni koje ja voli, poput world music-a, su bliže izvoru. 

Koje su vaše ključne navike koje vam pomažu ostati u ravnoteži? Kako se nosite sa stresom ili izazovima u životu?

Sada u proljeće – dovoljno mi je da izađem na sunce i već sam puno mirnija, još ako čujem neke valove u pozadini i uzmem šaku borovnica, odmah mi se dogodi restart. Ako me baš preplave negativne emocije, pustim ih da se izraze, isplačem ih, izudaram jastuk ako treba, istresem ih iz tijela, pokušavam ih ne potisnuti, jer iz iskustva znam da će se samo vratiti veće i strašnije. Putovanja isto uvijek pomažu, čak i ako je samo vikend u pitanju – malo je potrebno za svježu perspektivu.  

Imate li neku posebnu praksu koja vam pomaže da ostanete smireni i usredotočeni?

U zadnje vrijeme to je svjesno jedenje. Pobrinem se da kada jedem sjedim, nemam mobitel, ne gledam nešto na Netflixu, zahvalim na hrani, i uživam u potpunosti svim osjetilima na onome što unosim u tijelo. Toliko mi se svidjela ova praksa da sam ju poželjela uobličiti u iskustvo koje vodim drugima.

POGLEDAJTE VIDEO: Trušček oduševio odgovorom uoči FNC 23: 'Dobro da znam kako mi se djeca zovu...'