
Dobrodošao natrag King Ink

Sve usporava. Zvijer zvana Grinderman je učinila svoje. Izgrizla žile, otkidala meso, isisala krv, ukrotila divljinu iz skupine okoštalih gorštaka iza Nicka Cavea.
Koliko je taj bučni projekt izdržao levitirati između nježnog dijela bića Nicka Cavea, a koliko je poslužio za oslobađanje svih demona zajedno, toliko je determinirao novi studijski album skupine.
Nakupio je Cave devet (s bonusom 11) laganih poema o usporavanju. Otkucajima srca. Pomirivanju sa sudbinama. Svijetom koji je zapravo cijelo vrijeme grdi neprijatelj. Ili kako to direktno kaže: "
Sentiš time. I vozit će on svoj auto natrag u Ženevu i prijetiti djevojci kojoj bi pauk mogao puzati do međunožja i slične kmično poetične skice servirat će u ugodnom, ljuljkajućem downtempu. Kao light motiv albuma proteže se voda. Vječna, hladna, duboka, uglavnom ona u kojoj se utapa, a ne ona koja čini život.
Naslovna će pjesma odagnati ne samo nebo već i svaku sumnju, zapravo vjeru u happy end. I sunce ne zalazi tog dana kada preslušate zaključnu epopeju. Produkcije se uhvatio Nick Launay, odgovoran i za potpis
Sve je tu. Poglavlje ispovijedanja, introvercije, zatvaranja u sebe, sagledavanja drugih kutova odakle treba krenuti i kada treba stati kretanjem kroz Bibliju, uz priče o egzekucijama tijela, ideja i duha, Nick Cave je opet potisnuo i gurnuo pod oltar. Bez podignutog glasa, tek minimalnim pomicanjem obrve.
U ovom se dijelu nastavio se vrzmati rubnim područjima tihog, apostrofirati završetak













