Bajkom protiv kraja svijeta

I potraga se nastavlja. Predpriča avanture o bićima iz zemlje nepreglednih prostranstva i tajni, potrage za čarobnim prstenom i dalekim izmaštanim kraljevstvima, dobija novu trilogiju.

Veliki britanski maštalac, spisatelj i filozof J.R.R. Tolkien opet je inspiracijom redatelju Peteru Jacksonu i vojsci hollywoodskih producentskih klanova.

Ekraniziranje načelno arhaične bajke po specijalnim efektima i mašti korespondira s ljubiteljima brze akcije 21. stoljeća, igrama "čarobnih" karata i video igricama utemeljenim po principima borbe junaka protiv čudovišnih bića.

Jer je u svim drugim elementima priče "Hobit" daleko bliže onoj pripovjedačkoj koloni filmova začetih sa Sindbadovim avanturama i Guliverovim putovanjima po egzotičnim otocima, raznim antičkim odisejama onkraj mašte. Ali najviše se dakako oslanja na samog sebe kroz Gospodara prstenova, Dvije kule i Povratak kralja.

Prošetavanja likova upoznatih kroz trilogiju Gospodara prstenova kreće put rušenja rekorda gledanosti u nova tri dijela. Ovaj puta se priča bazira na putovanju Hobita Bilba Bagginsa (Martin Freeman) koji će s čarobnjakom Gandalfom (Ian McKellen) i skupinom patuljaka krenuti put samotne planine gdje opaki zmaj Smaug drži blago. Naravno i My prescious će se čuti iz usta Golluma (Andy Serkis).

Na specijalne efekte otpast će jednako značajna uloga koliko i na gradnju karaktera. Monumentalnost djela i epska dimenzija ne vidi se samo kroz višeslojnu razradu scenarija adaptiranog prema istoimenoj Tolkienovoj priči (četiri scenarista su radila uključujući samog redatelja i glasovite vizualce poput Guilerma Del Torra), raskošnosti maske i scenografije, već i budžetu produkcije (oko 200 milijuna dolara) i vremenu trajanja trajanja (malo manje od 3 sata). Igralo se na veliko, ulozi su bili astro nomski, a povrat će nesumnjivo biti multipliciran.

Vojska fanova i mit napravljen oko prve, a sada i druge trilogije, apsolutno je odgovarajući onom ludilu kakvim je George Lucas uspio s "Ratovima zvijezda" zaslijepiti filmski svijet. To nikako ne znači da je hype veći od djela, međutim Hobit kao ni prethodna tri djela trilogije nije apsolutno lišen mana. Koncentraciju pažnje krade uvodni dio od skoro 45 minuta, tijekom kojeg se dalo i ponešto ekonomičnije skratiti prolog, dok je ostali dio rezerviran prvenstveno za ljubitelje spektakala u čijim razradama egida "veličina je važna" izgleda.

S tehničke strane gledano išlo se u varijantama 3D, 2D i 35 mm filma ne bi li se udovoljilo što širem segmentu publike, no na kraju krajeva uvijek ostaje priča. Ona je servirana poput moderne PS3 fantazijske igrice. Ne možete joj osporiti atraktivnost, međutim ostaje praktični problem da ispod svih tih fascinantno izmaštanih slojeva i imp ozantnih produkcijskih uloga, ne ostaje puno za prepričavanje.

Pogledati Hobita jeste pitanje opće kulture, ali biti bezrezervno oduševljen njime, ostaje prvo fanovima.

Ocjena: 7/10