Najprodavaniji band koji vam razvaljuje mozak!

Bend koji samo na ovom albumu kombinira dance, disco, ska, klasičnu glazbu, afričke udaraljke i latinoameričku puhačku sekciju, dolazi iz New Yorka, a album je snimio u Meksiku, nije bend koji biste očekivali naći na prvom mjestu liste najprodavanijih albuma u Americi. Momci iz Vampire Weekend više vremena proveli u sveučilišnim knjižnicama, nego tulumareći po klubovima Manhattana. Njihova pamet i obrazovanje mogla ih je u šoubiznisu koštati glave, kako su neki očekivali, ali u prvih deset dana prodali su nekih 120.000 cedeova Contre, zasjeli na prvo mjesto Billboarda, i mogu slobodno reći da ne moraju slušati savjete od nikoga. Nije da su ih i do sada slušali. Njihov prvi album Vampire Weekend je izašao prije dvije godine i odmah naišao na oduševljenje kritike, ali mu se nije dogodilo da proda ovoliko. Imao je par singlova, od kojih se A-Punk pretvorio u pravi mali hit i, da ne duljimo, Vampire Weekend su sa svojim miksom svega i svačega postali svačiji ljubimci.

Sad, kad većina gitarskih bendova iz Britanije svira glazbu koju bi slušali oni odrasli na brit-popu, a oni iz Amerike bi htjeli zvučati kao svaki pop-punk bend koji ste do sada čuli, možda je to razlog zbog kojeg ljudi žele čuti nešto drugo. Malo melodija na klaviru. Pa malo violina i čela. Pa malo ritma za dvokorak. Pa malo vokala puštenog kroz autotune. Pa malo podvikivanja u falsetu. I onda trube. Pa bubnjevi... Iskreno, ne znamo zašto pokušavamo objasniti kad ne možemo. Nema veze, album zaslužuje ovakav uspjeh. Prvi single Cousins je pušten van, a najzabavnija stvar u njemu je ta što bubnjar Chris Tomson nosi dres najboljeg meksičkog nogometnog kluba C.D. Guadalajara, kojeg svi znamo pod imenom Chivas.

Članovi benda su rođeni ranih osamdesetih i upoznali su se za studija u New Yorku na Sveučilištu Columbia, na kojem studira američka elita. Je, ti su momci iz bogatih obitelji i obrazovani su u najboljem dijelu američkog obrazovnog sustava. No, njihov je pogled išao dalje od njihovog elitnog kruga. Zagledavši se daleko, skroz do Afrike, kupeći njezinu glazbu kao jednu od najvećih inspiracija, morali su primijetiti jednu stvar. Život u Africi ne sliči na život u Brooklynu. Stoga naslov albuma Contra možete shvatiti kao njihov udar na globalizam. U njihovoj glazbi Zapad susreće Afriku, na ovom albumu to je slušljivo već u prvoj stvari (pred kraj koje ulijeću već i violine, nakon što su dominirali pop melodija i bubnjevi iz Lion Kinga). Ali njihova poruka (svjesni su da je to poruka autsajdera) je kako je riječ o jednom svijetu. U kojem onda ima mjesta i za probleme s djevojkama i uobičajene probleme bogatih dječaka koje ćemo čuti u ostatku pjesama.

AKO VAM SE SVIĐA POSLUŠAJTE JOŠ I OVO:

Blur: Out of Time (Think Tank, 2003.)

The Clash: Train in Vain (London Calling, 1979.)

Operation Ivy: Sound System (Energy, 1989.)