Najveća je strava kad postanete sve ono što ste prezirali kod vlastitih roditelja...

On je sin pisca i liječenog alkoholičara, dječak koji „isijava“, tj. posjeduje telepatske sposobnosti i osjetljivost prema nadnaravnim silama. Dječak koji pedalira na trociklu praznim hodnicima ukletog i izoliranog hotela Overlook, gdje susreće duhove i zastrašujuće vizije kaskada krvi, prije nego što doživi krajnju traumu i realizaciju najgore abrahamovske noćne more kada ga pomahnitali otac pokuša ubiti sjekirom. Snalažljivošću uspije se spasiti i ostaviti oca da se smrzne do smrti u labirintu zatrpanom snijegom, nakon čega pobjegne s majkom.

Dječak je Danny, otac Jack Torrance, a priča potječe iz remek-djela kinematografije, psihološkog horora Stanlyja Kubricka, Isijavanje (The Shining, 1980), utemeljenog na istoimenom romanu Stephena Kinga. Iako King nije bio nimalo zadovoljan Kubrickovom „adaptacijom“ zbog značajnih promjena u karakterizaciji i motivaciji likova te potpuno drugačijeg završetka, Isijavanje je jedan od najboljih horora ikada, majstorski režirano umjetničko djelo nabijeno simbolikom, iznimne estetike i briljantne glume. Za Kinga je Kubrickovo Isijavanje bilo „previše hladno“, kako je rekao u intervjuu za The Paris Review, što se ponajviše očitovalo u izmijenjenom završetku koji za razliku od knjige ne završava porukom ljubavi prema sinu i eksplozijom hotela. Karakterizaciju Jackove supruge Wendy opisao je kao „uvredljivu za žene“ jer je svedena na „stroj za vrištanje“, legendarnu izvedbu Jacka Nicholsona odbacio je kao ponavljanje uloge „motociklističkog psiha“ iz njegovih ranijih bajkerskih filmova. „Tip je lud. Pa gdje je tragedija ako se tip pojavi na intervjuu za posao, a već je skrenuo. Ne, mrzio sam to što je Kubrick učinio s tim“, rekao je otvoreno King.

'Ugrijao' Kubrickove elemente

2013. godine King je objavio roman Doktor Sleep, nastavak Isijavanja po kojemu je snimljena istoimena filmska adaptacija u režiji Mikea Flanagana koja trenutno igra u kinima. Riječ je o filmu koji postavlja pitanje što se dogodilo s Dannyjem nakon što je odrastao i, moglo bi se reći, metaforički sugerira da je najveća strava kada postanete sve ono što ste prezirali kod vlastitih roditelja.

Ovaj je put King javno izjavio da je presretan s filmom jer je, kako je rekao, Flanagan uzeo njemu ne baš drage Kubrickove elemente i „ugrijao ih“. Doista, film se doima toplije, ali istovremeno i manje genijalan, manje zastrašujuć i manje ozbiljan. Dok je Kubrickovo Isijavanje ozbiljna studija ludila u kojoj se uvjerljivo isprepliće realizam i nadnaravno, Flanaganov Doktor Sleep je mračni fantastični horor s elementima gotike i trilera koji više naginje filmu za djecu i tinejdžere. Drugim riječima, dok je nadnaravno u Kubrickovu filmu u funkciji razrade psihološkog propadanja pisca u kreativnoj blokadi, u Doktoru Sleepu nadnaravno i paranormalno je primarno u funkciji začudnosti i fantazije u začaranom bajkovitom svijetu.

Tako se u Doktoru Sleepu sada pojavljuju svojevrsni vampiri koji se hrane duševnim esencijama dok se u formi pare razdvajaju od tijela u trenucima smrti. Kao demoni imaju nadnaravne moći bestjelesnog putovanja s jednog na drugo mjesto i stare puno sporije nego obični smrtnici. Među smrtnicima postoje oni koji su manje ili više nadareni „isijavanjem“, vidovnjačkim sposobnostima, telepatskim čitanjem, utjecanjem na misli drugih te pokretanjem materije putem uma. Osim bajkovite estetike i neusporedivo više takvih fantastičnih elemenata, razlog dojmu kako je riječ o filmu naklonjenijem mlađim generacijama može biti i što je primarni fokus priče na djeci, a ne na odrasloj osobi kao u Kubrickovu filmu.

Što se dogodilo s Dannyjem?

Pa, što se dakle dogodilo s Dannyjem nakon što je kao dijete preživio strašnu traumu? S vremenom je naučio obračunati se sa zlim demonima na način da bi ih pospremio u mentalne kutije, koje, čini se, simboliziraju podsvijest, ali je krenuo istovjetnim putem kao i njegov otac – onim alkoholičara usmjerenog na prolazne tjelesne užitke, bez pravog cilja i svrhe. U svojim četrdesetima, kada bi trebao biti psihološki zrela osoba u naponu intelektualnih snaga, alkoholom liječi ne samo traume iz djetinjstva, nego putem njega potiskuje i sposobnost "isijavanja". Nakon što jedne noći dotakne vlastito dno, shvativši da je vrijeme za promjenu ostavi se alkohola i preseli se u gradić New Hampshire gdje počinje raditi u bolesničkom domu. Tamo pronađe svrhu u pomoganju ljudima na samrti u prelasku na drugu stranu putem "isijavanja", zbog čega je i dobio nadimak „doktor snova“.

U međuvremenu putem telepatskih sposobnosti stupa u kontakt s djevojčicom Abrom (glumi je odlična mlada glumica Kyliegh Curran) koja posjeduje izuzetno moćan "sjaj" kakav je rijetko viđen, te u savezništvu s njom i prijateljem Billyjem s odvikavanja od alkohola započinje borbu protiv vampirskog kulta "True Knot" na čelu s fatalnom Rose The Hat (tumači je švedska glumica Rebbeca Ferguson). Kao zločinačka grupica odmetnika "True Knot" doimaju se poput spoja cigana, hipija i hillbillyja, egzistencijalno su ugroženi jer u suvremenom svijetu ponestaje hrane, intenzivnog "sjaja" u ljudima, a, osim Rose, ne doimaju se ni previše inteligentni.

Razbijanje poročnog kruga

Nakon što Danny, Abra i Billy zajednički eliminiraju gotovo sve članove vampirske grupe, konačni obračun s Rose The Hat događa se u završnom činu povratkom u hotel Overlook. Taj zadnji segment filma može se činiti i kao najproblematičniji jer se previše oslanja na Kubrickove ikonične prizore, no zapravo, ako se shvati alegorijski kao konačno razračunavanje s vlastitim unutarnjim demonima ili posvješćivanja sjene, mračnih hodnika psihe i potisnutih problema u procesu oporavka od alkoholizma i rješavanja trauma, onda sve nekako sjeda na svoje mjesto. Danny po dolasku prolazi hodnicima zapuštenog hotela kojima se nekada vozikao na trociklu, posjećuje sobe gdje je otac Jack pokušao ubiti njegovu majku Wendy, da bi u hotelskom baru susreo duha vlastitog oca u formi barmena. Za razliku od Jacka, koji se u identičnom prizoru u Isijavanju uz čašu burbona ponovno vraća alkoholizmu kao metodi rješavanja problema, Danny se uspije oprijeti nagovaranju vlastitog oca na alkohol.

Iako je na kraju možda uspio nadvladati poriv za alkoholom, pa i oslobađanjem duhova iz mentalnih kutija ubiti Rose, na kraju ga isti ti duhovi zaposjednu, te u navali nasilja prouzroči eksploziju u kotlovnici i zapali hotel Outlook ne bi li samožrtvovanjem izbjegao identičnu sudbinu vlastitog oca. Dakle, čini se da alegorijska poruka priče Doktora Sleepa sugerira kako je pogrešno bježati od trauma, potiskivati probleme i mračne dijelove osobnosti ako ne želite ostati zatočeni u poročnom krugu grijeha naših predaka. U odnosu na Kubrickov film, kraj je nešto optimističniji, budući da je hotel uništen u vatri, baš onako kako je King želio, a djevojčica Abra sada ima duha Dannyja koji će joj poput anđela zaštitnika ili životnog mentora pomagati da ne napravi iste greške kao i on.

Flanagan je kao režiser pokušao biti medijator između dvojice genijalaca te pomiriti njihove različite vizije i temperamente, iako je putem nekako ispustio realizirati ključne elemente, stravu i napetost. Na kraju je stvorio gledljiv, interesantan i neloš eskapistički nadnaravni triler koji funkcionira i poput nastavka genijalnog Isijavanja i poput samosamostalnog djela, ali se zbog dosta loših klišeja, predvidljivosti i psihološke nerazrađenosti likova uslijed kompleksnije, ambicioznije priče i puno više likova, ne izdiže s razine osrednjosti.