Odbjegli Django nije najbolji Tarantinov film, ali je jedan od glavnih favorita za Oscara

Izgradivši svoju karijeru na eksploatiranju vlastitog filmofilstva Quentin Tarantino nas je navikao na polarizacije. Ili ga se slavi kao vrhunaravnog postmodernista do grla obrezlog u pulp i kič kulturu ili mu se osporava da svoju originalnost zasniva na 'posudi - potegni' principu.

Osim što vrhunski barata pojmovnikom pop kulture Tarantino je pismen autor koji silno dobro zna što mu se sviđa i što želi reći, što iskarikirati, što predimenzionirati, a što učiniti smiješnim.

Njemu, baš kao ni Spielbergu na sasvim drugoj strani filmske pismenosti, ne možete osporiti strast i zaigranost pri realiziranju svojih vizija i maštarija. I pritom će se poslužiti onom popularnom 'by any means necessary'.

Ne jednom je za isticao fasciniranost filmovima Sergia Leonea ili Corbuccija, spaghetti western mitologijom i svim popratnim motivima koji idu uz odnosni stil. Enio Morricone uključen.

Tako će njegov Django biti posveta spomenutom žanru kroz priču o odbjeglom robu (Jamie Foxx) koji sa svojim mentorom (Chris Waltz) luta plantažama Mississippija tražeći svoju ženu, koju je zatočio opaki robovlasnik (Leo Di Caprio).

Kao u mnogim njegovim filmovima, osveta je onaj motiv koji pokreće radnju i dozvoljava cijeloj paleti likova da proklamiraju svoju kulerštinu od scena do scene, bilo da se radilo o akciji ili verbalnim dosjetkama.

Uključujući Samuela L. Jacksona, ali i vađenja iz naftalina Dona Johnsona ili plavookog Franca Nera (referenca na Django Sergia Corbuccija iz 1966., s Francom Nerom), simbola jednih drugih vremena, Tarantino zadržava svoju prepoznatljivost, no dokazujući se istovremeno u vrlo sistematičnoj naraciji i izlaganjima klasičnim metafilmskim jezicima.

Ono što fascinira je sposobnost da tuđu triviju Tarantino eksploatira i preobrazi u sasv im novo ruho dajući gledateljima sasvim nove dimenzije i perspektive sagledavanja na žanrovski film. U ovom slučaju western.

Tarantinov Odbjegli Django je nešto između Inglorious Bastards, oba Kill Billa i Jackie Brown. Premda nije najbolji Tarantinov film zasigurno je jedan od glavnih Oscarovskih favorita i najboljih filmova godine.

Ocjena: 9/10