Recenzija novog akcijskog hita Brucea Willisa - Umri muški 5

Nije dobro vrijeme za pojedinačne reunione velikih akcijskih zvijezda '80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što je Švarcijev Last Stand prhnuo i flopnuo na box officeu, Sly Stalloneov Metkom po glavi izgleda sve samo ne obećavajuće, dotle se Bruce Willis kao rezignirani cinični njujorški detektiv John McClane nakon četiri nastavka franšize Umri muški na papiru doimao najsigurnijom okladom da će zabava biti zagarantirana.

No, čini se da stvar funkcionira samo kad su jako autoironični i pretjerani i skupljeni na hrpu kao u Expendablesima, ali kad ih se razdvoji da scenaristički stvar počne pucati po šavu krenuvši od osnovne logike.

Naime, nakon što je pucao po neboderu u prvom dijelu, krvario na aerodromu u Washingtonu, trčao s partnerom po NY-u, spašavao klinca kompjuteraša pred otmičarima u predzadnjem, u petom dijelu prebacuje ga se u Rusiju gdje će stjecajem prilika spašavati svog otuđenog i odmetnug sina. Koji je, gle slučajnosti, špijun, CIA kadar. Uhvaćeni u ruske mafijaške spletke između dva eks partnera koji su se razišli na slučaju Černobila, otac i sin McClane će od početnog animoziteta kroz sat i pol pucanja graditi davno izgubljeni odnos.

Osim šablonizirane scenarističke premise, jedino oko čega su se tvorci filma doista potrudili nekoliko je spektakularnih akcijskih scena. Tu se nije štedilo budžeta ni trošilo vremena zalud. Jurnjava po Moskvi kamionima, automobilima, koja prkosi svim vjerojatnim zakonima mogućnosti, paralelna iskakanja iz helikoptera, spašavanja glave u radioaktivnom Černobilu trenutak prije eksplozija vatre, bježanje neokrznutih pod rafalima metaka.

U klasičnoj stereotipnoj podjeli na negativce Ruse i herojske Amere, hladnoratovska vizija odnosa nekadašnjeg CCCP-a i USA, danas je upakirana u prijetnju državnim terorizmom i mafijom u sprezi s vlasti.

John McClane nema više duhovitih replika, posustao je i umorio se od pokušaja biti uvjerljivim. Jai Courtney kao njegov sin odgovara jedino fizionomijom. Sve drugo je u području maštanja. Logika nije bitna, a vezivno tkivo između dviju akcijskih scena je odrađeno na autopilotu tek toliko da postoji. U vrijeme pametnih akcića, tvorci 'petice' su se presamouvjereno oslonili na šarm glavnog karaktera i simpatije publike. Nedovoljno obzirom na prije postavljene standarde.

Ocjena: 5/10