Film Ukradeni identitet je solidna reciklaža

Film Ukradeni identitet, koji od 17. veljače igra u hrvatskim kinima, imao je svečanu premijeru u glavnom programu 61. Berlinalea (izvan konkurencije), vjerojatno zahvaljujući činjenici da je sniman u Berlinu, i nema sumnje da su berlinske lokacije dobro iskorištene, bez trunke razgledničarenja.

Riječ je o konvencionalnom visokobudžetnom, repertoarnom akcijskom filmu, žanru kakav koji je posvemašnja rijetkost u programu berlinskog festivala.

Liam Neeson, koji se dokazao kao akcijski junak filmom 96 sati (Taken u produkciji Luca Bessona), pokazao se vrlo dobrim izborom za ulogu čovjeka koji u Berlinu nakon automobilske nesreće doživljava djelomičnu amneziju i otkriva kako ga supruga ne prepoznaje, a drugi čovjek je preuzeo njegov identitet i tvrdi da je on dr. Martin Harris, biotehnolog koji je u Njemačku došao na međunarodnu konferenciju.

Diana Kruger uvjerljiva je kao ilegalna bosanska emigrantica Gina, koja mu pomaže u bijegu od okrutnog progonitelja, kojeg glumi markantni Splićanin s međunarodnom filmskom karijerom, Stipe Erceg (u nas zadnji put viđen u ulozi terorista u filmu Baader Meinhof Kompleks). Visok i koščat, izrazito oštrih crta lica i snažnog glumačkog temperamenta, Erceg se pokazao idealnim za uloge negativaca i likove snažnih karaktera.

Zabavna je bila reakcija novinara na neke scene na berlinskoj press projekciji: pljeskanje i navijanje na najspektakularnijim prizorima (vrlo kvalitetno izvedena prevrtanja automobila, eksplozija), i smijeh na ironičnu repliku bivšeg Stasijevca (odlični Bruno Ganz, koji je nedavno briljirao u ulozi Hitlera), koji pomaže junaku u otkrivanju vlastitog identiteta: "Mi Nijemci smo čudan narod – zaboravili smo da smo bili nacisti, a potom na istoku i komunisti". Istu je rekaciju izazvao i njegov telefonski poziv šefu osiguranja aerodroma, za kojeg se otkriva da njegov bivši kolega, također pripadnik zloglasne istočnonjemačke tajne policije. Majstori zanata očito su potrebni svakom režimu.

Iako je film uzbudljiv, vrlo kvalitetno produciran i solidno odglumljen, ipak se teško oteti dojmu već viđenog. Scenarij naime djeluje kao reciklaža predložaka filmova Ludilo (Frantic) Romana Polanskog i Bourneov identitet Douga Limana (po odličnom romanu Roberta Ludluma).