Cinefest: Priče iz zlatnog doba

Priče iz zlatnog doba (Amintiri din epoca de aur ) najbolji su (i uz Tražeći Erica Kena Loacha za publiku najpristupačniji) od četiri filma u reviji filmova s prošlogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu pod nazivom Cannes Express koja je ispunila repertoar prvog tjedna Cinefesta. Premda se rumunjski film uglavno veže uz sumorne i tragične teme (Smrt gospodina Lazarescua; 4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana), ovim su filmom rumunjski redatelji pokazali da se uspijevaju i uspješno šaliti sa svojom prošlošću.

Od urnebesne (najuspjelije) seoske priče o pripremama za prolazak parade (Legenda o službenom posjetu), preko retuširanja fotografija Ceausescua u novinama (Legenda o partijskom fotografu), krađe jaja iz kamiona za prijevoz kokoši (Legenda o vozaču peradi) do pokušaja tihog ubijanja svinje usred stana u zgradi (Legenda o pohlepnom policajcu), grupa redatelja napravila je iznimno zabavan podsjetnik na apsurde iz vremena komunističke vladavine, kakav bi se sigurno mogao osmisliti i u našoj zemlji (koja je još prije 36 godina imala film Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Krste Papića po komediji Ive Brešana).

Omnibus originalno sadrži šest priča različite kvalitete, koje funkcioniraju kao cjelina, no još od premijere u Cannesu, mijenjao se namjerno redoslijed i izbor pet priča (jedna bi uvijek bila izostavljena), kako bi se pojačao dojam, a ostalo je nepoznato tko je režirao koju priču (redatelji su Ioana Uricaru, Hanno Hoefer, Razvan Marculescu, Constantin Popescu i sam scenarist Cristian Mungiu). Hrvatska distributerska verzija omnibusa traje 91 minutu (integralna traje 155 minuta): isključena je zanimljiva ali prerazvučena najdulja priča o prevari sa starim bocama pod nazivom Legenda o prodavačima magle.

Priče iz zlatnog doba uprkos svom izrugivanju komunizmu imaju u sebi i simpatičan element nostalgije, prisutan u svim sličnim ostvarenjima, od Brešanova Maršala do najslavnijeg predstavnika trenda Good bye Lenjin. U tom kontekstu bilo bi nepravedno ne spomenuti i češku kinematografiju, koja se sočno ismijavala komunističkim apsurdima još u vrijeme kada se to malo tko u istočnom bloku usudio, a to s uspjehom čini i danas.