Ovaj vas genijalac pretvara u psihotičara i voajera

Psycho, Ptice, Marnie, Rebecca... samo su neki od njegovih maestralnih uradaka koji su stvorili kult žanra u kojem dominiraju napetost, intriga i jeza. Čovjek je to koji je nedvojbeno zaslužan za razvoj i povijest filma, jer baš na njegovim postulatima niču mnogi ironični i cinični šmekeri Hollywooda.

Koliki je utjecaj Hitchcockove eksperimentale u filmskoj pop-kulturi dokazuje činjenica da i oni rijetki koji nikad nisu pogledali nijednu majstoriju ovog velikana znaju za scenu ubojstva pod tušem iz Psycha ili napad aviona u polju u legendarnom filmu Sjever-sjeverozapad.

O njegovom je tzv. napadu na gledatelja napisano stotine i stotine knjiga koje opisuju njegov sirovi talent, nepogrešivost i preciznost režije i montaže, te genijalnu maštovitost zbog koje ste, priznali to sebi ili ne, morali postati voajer. Promislite samo koliko ste u njegovom filmu vidjeli vi, a koliko njegovi likovi.

Samo od ovakvih hvalospjeva o genijalcu koji se uistinu rađa samo jednom u sto godina, nastala bi tekstualna kobasica kojoj ne bi bilo kraja. Pa da skratimo i podsjetimo na neke od njegovih najvećih djela, koja su jednostavno obavezna lektira svakog ljubitelja filmskog platna.

10. ČOVJEK KOJI JE PREVIŠE ZNAO (The man who knew too much), 1956.

Remake Hitchcockovog ranijeg filma, nastalog u britanskoj fazi njegove karijere, uradak je koji sadrži sve njegove ključne elemente – misterij, intrigu, izvrsne uloge, glazbu i, naravno, veliko i napeto finale. James Stewart, odličan kao i uvijek, i Doris Day kao pravo otkriće. Sjetimo se samo legendarne scene Que Serra.

9. NOTORIOUS, 1946.

Hitch se prihvaća špijunske priče u Africi i opet, po tko za koji put, briljira. Hladna atmosfera, suzdržani likovi, zanimljivi negativci i jedan od najlegendarnijih filmskih poljupca između evergrin junakinje Ingrid Bergman i vječnog zavodnika Caryja Granta. U dvije riječi – špijunska poezija.

8. NAZOVI M RADI UMORSTVA (Dial M for murder), 1954.

Brutalno napet zločinački plan! Kad ubojstvo supruge ne krene kako je zamišljeno, karte se okreću i oštećena strana ima jaču ruku. Tipičan Hitchcock, inteligentan, napet i fino nijansiran, a samo pogled na Grace Kelly vrijedan je uzdignutog palca.

7. UŽE (Rope), 1948.

Genijalna stilska vježba i vrsta maestralnog eksperimenta koji je snimljen u samo 10 kadrova, od kojih je samo jedan izvan prostorije u kojoj se odvija cijeli film. Zbog genijalnih rezova koji su skriveni i približavanja likova kameri, stječe se dojam da je cijeli film napravljen u samo jednom kadru. Ovo je studija o napetosti, prostoru, krivnji, ubojstvu i prikrivenom homoseksualizmu, i sve je zapleteno u izvrsne 'frojdističke' ubermensch dijaloge između Farleyja Grangera i Jamesa Stewarta. Kakvo remek-djelo.

6. PTICE (The Birds), 1963.

Hitchcockova posveta prirodi ljudi i životinja koja počinje kao romantična komedija i slapstick film zabune, koja se kasnije razvija u epsku bitku za opstanak, izgrađenu na grandioznom sukobu čovjeka i životinje. Ptice su tehnički najveći i najzahtjevniji Hitchcockov film ikad, ali za njegovu redateljsku genijalnost nije zaslužan novac, nego čisti talent. Veliki hit.

5. REBECCA, 1940.

Genijalni američki debi Alfreda Hitchcocka i, nažalost, jedini majstorov Oscar za najbolji film. Jean Fontaine i Laurence Olivier su poput kirurškog noža precizni i savršeni u svojim briljantno napisanim ulogama. Tragedija, duhovi prošlosti i jeziva odanost mrtvima, te jedna velika tajna koja obavija skladan brak i sve kutove imanja u Cornwallu. Jezivo i studiozno do boli.

4. SJEVER-SJEVEROZAPAD (North by northwest), 1959.

Sigurno najbolji špijunski film ikad snimljen! Legendarni Cary Grant je igrom slučaja, nakon noći pijanstva, zamijenjen za političkog atentatora. Kako se obruč oko njega steže, njegova borba da spere ljagu sa svog imena, u društvu dvolične i zanosne Eve Marije Saint, postaje neodoljivo intrigantna. Dvije scene za sva vremena – napad aviona u polju i raskošan finale na Mount Rushmoreu. Žanrovski klasik i lučonoša.

3. VRTOGLAVICA (Vertigo), 1958.

Po mnogima Hitchov tematski najbolji predstavnik, jedan od najboljih soundtrackova ikad (Bernard Herrmann – Psycho, Građanin Kane), te bez ikakve dvojbe najbolja početna špica u povijesti filma i title designa, i to sve pod paskom majstora Saula Bassa. Mračna i jeziva priča o identitetu, ljubavi, sjećanju i prevari, prepuna pamtljivih scena i izvrsnih stilskih detalja, puna vizualnih efekata, tehničkih senzacija i eksperimentiranja s kompozicijama kadra. Briljantan psihološki triler koji će vjerojatno ostati nenadmašen.

2. PSYCHO, 1960.

Film koji je imao ogroman utjecaj na popularnu kulturu s vjerojatno najpoznatijom filmskom scenom u povijesti – Vivien Leigh pod tušem – u kojoj dominiraju izvrsni montažni rezovi noža i šokantno upečatljiva glazba Bernarda Herrmanna. Hitchcockov Psycho definitivno je najzaslužniji za razvoj novog filmskog žanra – slasher horora.

1. PROZOR U DVORIŠTE (Rear Window), 1954.

Kako u mnoštvu odličnih naslova izabrati najbolji? Kad imate film kao što je Prozor u dvorište, onda to stvarno i nije teško. Ovo je revolucija u samom filmu. Nije ni čudo da su o njemu napisane hrpe knjiga i eseja, koji objašnjavaju genijalnost naracije, glume, glazbe, rasvjete i scenografije. Najdubokoumnija stvar ovog remek-djela je psihološki ping-pong, iskonstruiran od strane publike i likova kod tzv. upotrebe informacija. Primjer inteligentnog režijsko-voajerskog postupaka je to što mi znamo samo ono što Jimmy Stewart vidi, ali kad zaspi, kamera nam pokazuje stvari koje on ne zna, a kasnije će odrediti njegovu sudbinu. Jednostavno rečeno – nikad viđen postupak približavanja i poistovjećivanja gledatelja s glavnim likom.