'Vrijeme je stalo; Odjednom me obuzela tuga...'

"Mi smo samo napredna vrsta majmuna na malom planetu oko jedne prosječne zvijezde. Ali možemo razumjeti Svemir. To nas čini jako posebnima", rekao je Stephan Hawking, jedan od najvećih znanstvenika našeg doba, koji je ostavio neizbrisiv trag kroz svoja istraživanja i proučavanje Svemira.

Ljudi su oduvijek težili istraživanju nepoznatoga, a jedan od glavnih trijumfa kada je u pitanju istraživanje nebeskog prostranstva, dogodio se kada je ljudska noga prvi put kročila na neki nebeski objekt.

NASA-in psiholog otkrio kako putovanje u svemir djeluje na ljudski um

Baš u ovom trenutku, prije 50 godina, troje hrabrih astronauta bilo je na putu da osvoji Mjesec. Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins. Oni su samim time postali i prvi ljudi koji su vidjeli Zemlju s drugog nebeskog objekta, a taj je događaj promijenio sve. Pogotovo za ukupno 12 astronauta koji su zakoračili na Mjesec.

'Najveći razlog zašto smo otišli'

Pogled na Zemlju, plavi planet, nužan je bio ne bi li se vidjela šira slika, piše Science Alert.

Tako je u dokumentarnom osvrtu 'Planetary Collectiva', nazvanom 'Overview', David Beaver, jedan od suosnivača 'Overview Instituta', opisao što je osjetio jedan od astronauta koji je sudjelovao u misiji Apollo 8.

"Kada smo otišli na Mjesec, sav naš fokus bio je usmjeren prema njemu. Nismo uopće razmišljali o Zemlji. No onda, kada smo to učinili, to je postao možda najveći razlog zbog kojeg smo otišli."

Promatranje Zemlje po prvi put s te udaljenosti, promijenilo je život čak i gledateljima koji su pratili prijenos na svojim malim ekranima, a najupečatljiviju fotografiju 'Earthrise' snimio je astronaut Bill Anders tijekom misije Apollo 8. To je bio prvi put kada su ljudi mogli na takav način promatrati planet Zemlju.

"Bio je to popriličan šok. Mislim da nitko od nas nije očekivao kako će nam taj pogled na Zemlju dati drugačiju perspektivu. Mislim da je fokus bio na tome: idemo prema zvijezdama, idemo na druge planete", kazao je David Loy u Overviewu.

"Odjednom smo pogledali prema natrag i osvjestili se."

'Vrijeme je stalo, a onda me obuzela tuga'

NASA-in astronaut, Ron Garan, objasnio je svoj nevjerojatan doživljaj viđenja Zemlje iz drugačije perspektive u svojoj knjizi 'The Orbital Perspective'.

"Vrijeme je stalo, a ja sam ostao preplavljen emocijama gledajući Zemlju. Tu očaravajuću, krhku oazu koja nam je data i koja štiti sav svoj život od okrutnosti svemira. Odjednom me obuzela tuga.

Dok sam gledao taj raj, nisam mogao prestati razmišljati o svim ljudima koji nemaju pitke vode, na bezbroj onih koji legnu svako večer gladni, socijalnu nepravdu, sukobe i siromaštvo u svijetu.

Viđenje Zemlje iz ovog kuta dalo mi je jedinstvenu perspektivu. Dio toga, shvaćanje je da svi mi putujemo zajedno na ovom planetu i kada bi svatko od nas mogao iz ove perspektive vidjeti Zemlju, shvatili bi da ništa nije nemoguće", ispričao je Garan.

Zato, iako većina od nas nije imala priliku vidjeti Zemlju na ovaj način, bitno je da shvatimo da je to jedini planet koji u ovom trenutku možemo zvati domom. Iz tog razloga, čuvanje istog više je nego potrebno, a ekološka i društvena osvještenost, jedine su stavke koje mogu spasiti kako nas tako i ovaj predivan plavi planet.