Stožer za obranu hrvatskog Vukovara do sada je javnosti bio
najpoznatiji po protivljenju postavljanju dvojezičnih ploča u
Vukovaru, no sada je na njihovim stranicama osvanulo priopćenje 'odjela
analitike' Stožera u kojem Ivica
Čutura upozorava na opasnost od terorističkih
napada na ciljeve u Hrvatskoj. U tekstu piše kako hrvatske
sigurnosne službe moraju evidentirati džihadiste iz okruženja,
odnosno susjednih zemalja te u svakom trenutku znati njihove
lokacije. Odnosno da oni moraju biti "čipirani".
U tekstu 'Terorizam pred vratima' stožeraši upozoravaju na
"opasnost koja se ne smije ignorirati".
Napad na sjedište satiričkog tjednika Charlie Hebdo počinjen
07. siječnja u srcu Pariza, šokirao je Europu i svijet. Miris
baruta i krvi na ulicama glavnog grada Francuske još se nije ni
razišao, a dogodio se novi, isto tako šokantan napad s elementima
talačke krize u jednoj trgovini na istoku Pariza. Krvavi epilog
te dvije terorističke akcije je 20 ubijenih osoba i deseci
ranjenih ne računajući psihičke posljedice i duboko, tim
događajima usađeni strah u stanovnike Pariza i Francuske.
Međutim ono sto upada u oči je ogroman nerazmjer, nazovimo ih
tako, sukobljenih strana. Terorista je bilo, slovima i brojkom
ravno tri, braća Said i Cherif Kouachi te Amedy Coulibaly, a
angažirane protuterorističke snage policije i pripadnika
specijalnih postrojbi te specijalista za pojedina područja
sigurnosti i zaštite ravno 88.150. kako bi se plastičnije
prikazao taj odnos napravit ćemo jednu komparaciju.
U vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” kada se oslobodilo
10.400 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija Republike
Hrvatske sudjelovao je 130.000 vojnika, nasuprot okupatorskih
40.000. Sve navedeno ukazuje na to s koliko malo ljudi i
sredstava terorističke organizacije mogu unijeti kaos u uređene i
sofisticirane sigurnosne sustave čak i najrazvijenijih zemalja.
Učestalošću takvih događaja unosi se nesigurnost među građane i
institucije, narušava gospodarstvo i dovodi u pitanje gospodarska
stabilnost, pogotovo u zemljama u kojima je turizam bitna grana
gospodarstva. Da bi se sagledala stvarna opasnost islamskoga
fundamentalističkog terorizma, koji se definitivno doselio na tlo
Starog kontinenta i posljedice koje može snositi Republika
Hrvatska moramo utvrditi slijedeće činjenice.
Teroristi koji su djelovali u Parizu usko su povezani s
ISIL-om (Islamska država Iraka i Levanta), terorističkom
organizacijom koja je okarakterizirana kao najveća teroristička
prijetnja globalnoj sigurnosti i čiji borci ratuju u Siriji i
Iraku, a terorističke ćelije širom svijeta pripremaju i provode
terorističke akcije. Braća Kouachu i Amedy Couibaly su djelovali
na regrutiranju novih islamskih ratnika i njihovom upućivanju na
ratišta Sirije i Iraka. Imenovani džihadisti ili mudžahedini (što
u prijevodu znači: džihad = borba ili često džihadist = sveti
ratnik; mudžahedin = borac) terorističke akcije su proveli u
svojoj matičnoj zemlji Francuskoj čiji su bili državljani.
Kralježnica i mozak današnjeg rastućeg terorizma je svakako
najjača i najsnažnija islamistička skupina ISIL, koja je preuzela
primat od Al-Qa”ide i koja sa svojim novo proglašenim kalifatom
računa na prostor od Alepa na sjeveru Sirije do regije Dijala na
istoku Iraka. U svom daljem širenju teritorija kalifata,
islamisti planiraju osvojiti dijelove Europe, među kojima se
nalazi i Hrvatska, ostatak zemalja bivše Jugoslavije te Austrija,
Mađarska, dio Ukrajine, ruski Sjeverni Kavkaz i Španjolska. U
sastav bliskoistočnog kalifata trebala bi ući i sjeverna Afrika
te veliko područje Azije.
ISIL je uveo neke nove standarde u organizaciji i djelovanju
terorističkih skupina od kojih je svakako najznačajniji taj što
jednako tretiraju rođene muslimane i preobraćenike. Njihov odjel
za medije Al Hayat briljira na društvenim mrežama preko kojih
regrutira najznačajniji dio svojih novih sljedbenika. Promotivnih
video uradaka, kojima privlače nove ratnike, ne bi se zastidjela
ni holivudska filmska industrija. ISIL proizvodi ratnike
teroriste kao što određene industrijske grane stvaraju svoje
proizvode, regrutira ih iz svih dijelova svijeta. Po nekim
procjenama u Siriji i Iraku trenutno ratuju džihadisti iz 50-70
svjetskih država.
Nakon regrutacije ne obučavaju se u kampovima kao u prošlim
vremenima nego se kale direktno na najbrutalnijim ratištima
današnjice. Oni koji prežive vračaju se u matične države kao
gotovi proizvod, obučeni terorista kojega je teško uočiti u
domicilnoj državi ako se ne zna njegov ratni put. Nije li na
dijelu nova industrijska grana “ industrijska proizvodnja
terorista”?
Krajnje je vrijeme da hrvatska javnost bude informirana o
vrlo realnoj opasnosti od terorizma pošto se u ovom trenutku, na
ratištima Sirije i Iraka nalazi veliki broj državljana zemalja iz
nama bliskog okruženja. Po zadnjim procjenama relevantnih
međunarodnih sigurnosnih agencija u Iraku i Siriji trenutno
borbena iskustva skuplja preko 200 ljudi iz BiH, s Kosova oko
150, iz Sandžaka preko 100, iz Makedonije također preko 100, a u
Austriji je regrutirano i upućeno na kaljenje u islamističke
brigade na navedena ratišta preko 200 ratnika. Svi koji su u ovoj
zemlji zaduženi za sigurnost i bave se pitanjem terorizma, a
minimaliziraju i zanemaruje navedene činjenice ili su zlonamjerni
ili bi trebali tražiti novi posao.
Svjedoci smo zabrinjavajućeg primjera strašnih posljedica
koje je rat ostavio i na veliki broj hrvatskih branitelja, koji
su unatoč pravednoj borbi za svoj dom i obitelj, doživjeli
psihički slom i izvršili suicid kao produkt doživljenih
ekstremnih situacija tijekom ratovanja, kada smrt postaje bliska
i nešto sasvim normalno. U slučajevima suicida hrvatskih
branitelja, kojih je na žalost bilo preko 3.000, nije bilo
namjernog ugrožavanja drugih osoba. Tragični hrvatski ratnici u
pravili su birali način i mjesto suicida tako da ne bi ozlijedili
nekoga iz svog bližeg ili daljnjeg okruženja.
Nasuprot tome fundamentalistički islamizam koji zagovara
ISIL, iako je to suprotno islamskoj vjeri, zahtjeva od svojih
“mučenika” da u trenutku izvršenja suicida (samoubilačkih napada)
ubiju što više “nevjernika”. Kada se džihadisti iz susjednih
zemalja vrate svojim kućama i počnu živjeti s posljedicama svoga
ratovanja, u Hrvatskoj se opasnost od mogućih terorističkih
samoubilačkih napada rapidno povećava i postaje vrlo ozbiljan
problem!
Uzevši u obzir da se fizionomijom ne razlikuju od naših
državljana, bit će ih vrlo teško spriječiti ih da se infiltriraju
u naše okruženje. Strašno je i pomisliti kakve bi posljedice bile
po hrvatski turizam nakon nekoliko terorističkih napada u
turističkim odredištima. Evidentno je da se bolest terorizma ne
može riješiti jednim potezom skalpela ali se svakako može
preventirati da bi se štete smanjile na najmanju moguću mjeru.
Kako bi što efikasnije spriječile moguće terorističke napade,
hrvatske sigurnosne službe moraju evidentirati sve džihadiste iz
okruženja i u svakom trenutku znati njihove lokacije. Doslovno
moraju biti čipirani”.
Prvi potez bi trebao biti temeljita rekonstrukcija hrvatskih
sigurnosnih službi po uzoru na izraelski Mossad i postavljanje
njihove vertikale prema gornjoj platformi po uzoru na
Ministarstvo domovinske sigurnosti SAD-a. Na jedno mjesto se
moraju slijevati sva saznanja i informacije da bi se moglo
djelovati odmah jer bi sve zakašnjele reakcije bile vrlo skupe i
pogubne. U hrvatskim sigurnosnim službama bi trebalo biti mjesta
samo za ljude bezuvjetno odane svojoj Domovini, što nažalost do
sada nije bio slučaj. Glavnu riječ bi morali voditi ljudi koji su
se dokazali u Domovinskom ratu, a dovoljno su stručni da mogu
obavljati vrlo složene zadaće i uz to osposobljavati i
mentorirati mlade kadrove čija obiteljska prošlost jamči također
bezuvjetnu odanost Hrvatskoj. U tom poslu nema mjesta za
političke igre i forsiranje lažne demokracije, što svakako ne
isključuje civilni nadzor službi po demokratskom standardima
zemalja kojima je nacionalna sigurnost i nacionalni interes na
prvom mjestu, npr. Izrael.
