'TAMO SAM RADIO TRI POSLA' /

Vratio se s Islanda i pokrenuo revoluciju: 'Ako Bog da, u Zagrebu ću otvoriti dućan i mesnicu'

Zoran Savić se vratio s Islanda i u selu Ćore u Općini Dvor pravi kobasice koje osvajaju nepca!

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx

Znate onaj okus domaćeg, po recepturi djeda i bake sa sela – e baš to zamislite, a onda još podignite na višu razinu jer nije ni preljuto, ni preslano, niti se osjeti prejako mljevena paprika (kao kad bi djedu pobjeglo malo više začina dok bi miješao meso), nego je sve nekako savršeno izbalansirano, protkano notom dima i lako bi je mogli proglasiti kraljicom mesnih delicija.

Zoran Savić iz sela Ćore u Općini Dvor otkrio nam je svoju misiju – želi podignuti proizvodnju suhomesnatih proizvoda bez alergena, aditiva i kemijskih dodataka, u njegove recepture ide samo prirodno i reći će – zdravo.

"Završio Agronomski fakultet, smjer prehrambena tehnologija mesa i mlijeka, ali opredijelio sam se za meso. Sada želim proizvesti 'clean label' proizvode, suhomesnate proizvode bez alergena i aditiva", otkriva Zoran, koji u svom radu spaja znanje i strast.

Vratio se nakon osam godina

Ali njegova priča i ne bi bila toliko velika da nije još jednog detalja – Zoran se nakon osam godina vratio s Islanda u svoje selo, u Sisačko-moslavačku županiju, vratio se kući i želi u zapostavljeni kraj vratiti život.

Otkriva nam: "Na Islandu sam radio i tri posla, dizao bih se u pet ujutro, doslovno vraćao kući u 22 sata. Tko želi raditi, može zaraditi. I tamo sam se bavio svojim poslom, kao prehrambeni tehnolog u mesnoj industriji radim 15-ak godina sveukupno, pa sam i za svoje poslodavce zbog profita radio recepture s kemijom jer se radilo o komercijalnim proizvodima. Ali mi je dosadilo to raditi u čistoj zemlji Islandu. Kliknulo mi je da ja nešto moram napraviti za čovječanstvo", reći će nam s velikim osmijehom iza kojeg se već skriva ponos.

A ponos su njegovi proizvodi koje nam je nakoso narezao da probamo. Da, to su zaista okusi koji katapultiraju nepca u visine zadovoljstva punoćom okusa, a on kao da već zna reakciju koja slijedi kad netko proba njegove proizvode.

Vratio se sredinom prošle godine, uložio i pokrenuo proizvodnju, tri godine je uporno "čeprkao" i pronašao prirodne alternative industrijskim proizvodima. Objašnjava nam svoj stav.

"Dobio sam prirodni nitrit i fosfat, ne mora u mesnim proizvodima biti kemija, može to biti potpuno zdravo", uvjerava.

Vratio se s Islanda i pokrenuo revoluciju: 'Ako Bog da, u Zagrebu ću otvoriti dućan i mesnicu'
Foto: Danas.hr

Aditivi kao 'babaroge'

A što je to što on neće u svojim proizvodima i jesu li aditivi zaista opasni ili od njih nepotrebno radimo "babaroge" kako bismo plašili masu.

Kao iz topa ovaj prehrambeni tehnolog ispaljuje: "Kad bi ušli u srž aditiva, vidjeli bi da npr. nitko neće na deklaraciju napisati ‘karagenan’, nego će staviti skrivenu oznaku E407, a riječ je o kancerogenom spoju. To je umjetni zgušnjivač ili prevedeno – ljepilo za meso zbog kojeg šunka izgleda plastično kako bi se mogla rezati onako na milimetar."

Kimajući potvrđuje da je mudro birati meso i mesne proizvode koje jedemo, a on je u sebi zasadio misiju da će raditi proizvode koji neće imati alergene.

Trenutačno proizvodi 500–600 kilograma mesa mjesečno – skromne količine za početak, ali s velikim planovima.

Vratio se s Islanda i pokrenuo revoluciju: 'Ako Bog da, u Zagrebu ću otvoriti dućan i mesnicu'
Foto: Privatni Album

"Ako Bog da, u Zagrebu ću otvoriti dućan i mesnicu, gdje će se kupovati samo zdravo. Sada trenutačno radimo na tome da jedan dućan u Zagrebu uzme naše proizvode, a dosad smo bili prisutni na sajmovima", govori nam.

Okupljanje OPG-ovaca oko sebe

Proizvodnju želi podignuti na daleko višu razinu, ideja je otkupljivati sirovinu – ovce, junad ili svinje – od malih OPG-ovaca, a kako bi se osigurao da su i životinje hranjene kako treba, otkriva da bi 20-ak dana još na svom imanju dohranjivao kukuruzom i djetelinom. U njegovoj viziji – baš sve mora biti besprijekorno.

Podrška u svemu je njegova supruga Tanja, koja kaže da je od Zorana ipak najbolji poljubac. Pokušala mu je šapnuti u uho da bi mogao iskreirati šunku s pistacijom, na prvu je prihvatio, ali onda odmah rekao: "Bez pistacija, to je alergen!"

Nasmijali su se, ali odmah izvadio drugu ideju: "Nagodinu želim raditi hrenovke i šunku bez ikakve umjetne kemije i alergena, a onda i deluxe verziju šunke - u medu."

Zazubice su već narasle, a on se raduje kao dijete kad vidi reakciju na spomen ove šunke koja na prvu zvuči kao delicija.

Veliki san u malom selu

I osjeti se u njemu ponos što se vratio na svoje, što u malom selu Ćore gradi veliki san, što želi u svojoj priči povezati OPG-ovce, unijeti elan, život u zapostavljeni kraj i sve s idejom – zdrave hrane.

"I doma je najljepše, naravno da je najljepše! U inozemstvu se može zaraditi, ali uvijek si stranac i to boli. Pa bi i Islanđanin pored mene uvijek bio na prvom mjestu pa bi i u lice rekao da ima 30 posto veću plaću, a manje radi. Mislim da je isto s našim ljudima i u Njemačkoj i u Austriji. Doma je ipak najljepše, a treba samo zasukati rukave i raditi, raditi, raditi! Samo dobra energija i volja – a to sve imam! I zato sam se vratio na selo", smije se Zoran.

Povezao je on svoje znanje dobiveno na fakultetu, iskustvo rada u mesnoj industriji, ali nekako je prevagnulo selo i ljubav prema zdravom i domaćem, vjerojatno naslonjeno na sliku koju nosi u svojoj glavi kad je s djedom prvi put bio na svinjokolji. Brižno čuva i uspomene kad je izašao u nekim novinama, baš sa svojim djedom, gdje su Zorana predstavili kao mladog poljoprivrednika.

A gdje smo Zorana sreli?

U Zrinu, uspavanom mjestu na Banovini na prvom Festivalu lavande koje je pokrenula Branka Ćubelić, također povratnica. Ali njezina je priča malo drugačija.

10.000 grmova lavande za Banovinu i Zrin

Ona je još kao dijete iselila iz Hrvatske te se vratila u domovinu, u rodno mjesto svog oca - Zrin - već u svojim 60-im godinama života.

Vratio se s Islanda i pokrenuo revoluciju: 'Ako Bog da, u Zagrebu ću otvoriti dućan i mesnicu'
Foto: Privatni Album

Bila je prva župljanka tog mjesta nakon 80 godina, svojim radom podiže mjesto iz zaborava, okuplja ljude dobre volje ispod utvrde Zrinskih i stvara doslovno čaroliju!

Zasadila je 10.000 grmova lavande, na festivalu organizirala branje u polju, okupilo se više od 250 gostiju doslovno iz cijelog svijeta – bilo je tu ljudi iz Australije, Amerike, Mađarske, Austrije...

"Predivno je vidjeti naše OPG-ovce i mlade ljude kao što je Zoran što su odabrali vratiti se, raditi, živjeti, stvarati! Kako ne bih podržala takvu mladost i toliko volje, treba podržati dobre projekte, dobre ljude i vratiti život u naše zapuštene krajeve", rekla nam je i Branka.

Kimnut će i ona glavom, da je i njena lavanda potpuno eko, štoviše – organska – i da i ona počinje graditi dobru poduzetničku priču koja spaja ideju, volju, znanje, dobru energiju i veliki ushit.

I Zorana i Branku srce je vuklo u domovinu, oboje grade i naslanjaju se jedno na drugo kroz svoje priče i dokaz su da i u zabačenim dijelovima Hrvatske ima ideje, elana, volje i vizije.

POGLEDAJTE VIDEO Eksplodirala cijena kruha u posljednje četiri godine, evo što je pokazalo istraživanje

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Pročitaj i ovo
najčitanije
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Regionalni portali
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx
Izdvojeno
403 Forbidden

403 Forbidden


nginx