Većinski izbori - tip izbora u kojima se pobjednik bira relativnom ili apsolutnom većinom glasova birača. Glavni smisao većinskih izbora nije pravedno političko predstavljanje društvenih skupina i političkih stranaka nego stvaranje djelotvorne i odgovorne vlade. Hotimičnom natpredstavljenošću glasovno najjače stranke, koja je “ugrađena” u sama institucionalna pravila i mehanizme većinskih izbora, stvara se njezina umjetna mandatna većina u parlamentu koja služi kao sredstvo za osnivanje stabilne i djelotvorne jednostranačke vlade. Svim oblicima većinskih izbora zajedničko je većinsko pravilo odlučivanja, a razlikuju se prema nizu institucionalnih modusa provedbe. Pokazali su se prikladnima i funkcionalnima samo u vrlo homogenim društvima koja su uglavnom podijeljena jednim glavim rascjepom koji ne nadilaze niti znatnije presijecaju drugi obrasci polarizacije. Nepluralna struktura društva omogućuje političko natjecanje dviju velikih političkih stranaka ili dvaju velikih političkih blokova i njihovo smjenjivanje na vlasti. Većinskim se izborima pripisuje niz prednosti: stabilna parlamentarna većina i vlada, jasni odnosi većine i manjine, vlasti i opozicije, te razmjerno laka smjena stranaka na vlasti, mogućnosti birača da se u izborima suoče s jasnom dvojbom o tome hoće li glasovati za vlast ili opoziciju, te olakšavanje toga izbora mogućnošću jednoznačnog pripisivanja odgovornosti za politiku u proteklom razdoblju samo jednoj stranci. Kritičari većinskih izbora ukazuju na njihovu nepravednost u predstavljanju političkih manjina, isključenje malih stranaka koje nerijetko predstavljaju etničke, vjerske, rasne ili kulturne manjine, izrazitu podpredstavljenost žena, mogućnost manipuliranja u izbornom postupku i dr. Većinski izborni sustav - tip izbornog sustava utemeljen na većinskom pravilu odlučivanja o izbornom pobjedniku i funkcionalnom načelu tvorbe stabilne i djelotvorne parlamentarne većine i jednostranačke vlade. S obzirom na glavne strukturne elemente – broj i vrstu izbornih okruga, oblik izbornog natjecanja i strukturu glasovanja – različiti autori nude različite klasifikacije većinskih izbornih sustava. E. Lakeman razlikuje samo izbore relativnom većinom u jednomandatnim i višemandatnim okruzima i izbore apsolutnom većinom u jednomandatnim i višemandatnim okruzima. Th. T. Mackie i R. Rose razlikuju izbore relativnom većinom, izbore apsolutnom većinom i alternativno glasovanje. D. Nohlen razlikuje 1. izbore relativnom većinom u jednomandatnim izbornim okruzima; izbore apsolutnom većinom u jednomandatnim okruzima; većinske izbore s predstavljanjem političkih manjina (klasičan je primjer sustav ograničenoga glasovanja), većinske izbore u malim višemandatnim izbornim okruzima do pet mandata, koji strukturno odstupaju od standardnih većinskih sustava, ali im je srodan po usmjerenosti na tvorbu većine, većinske izbore s dodatnom razmjernom listom. Primjenjivali su se u izborima u svim zemljama do potkraj XIX. i početka XX. st. U suvremenom su svijetu izgubili utrku s razmjernim sustavima, ali su se još održali u znatnu broju zemalja, poglavito u Africi i Aziji. Prevladavaju u zemljama s autokratskim političkim režimima u kojima nije dopušteno ili je ograničeno slobodno stranačko natjecanje, te preostaje natjecanje pojedinačnih kandidata koji ne moraju pripadati političkim strankama. Istodobno, među zemljama s većinskim izbornim sustavima nalaze se i najstarije, najveće i najstabilnije demokracije u svijetu: Velika Britanija, Francuska i SAD. Često su izraz institucionalnoga kolonijalnog naslijeđa jer su nastali “uvozom” političkih insti tucija iz Velike Britanije i Francuske kao dviju najvećih kolonijalnih sila u povijesti. Osim toga, opstaju i kao dio komunističkoga institucionalnog nasljeđa, čiji je sastavni dio bio dvokružni izborni sustav.

Vlada - najviše tijelo izborne vlasti koje čine izabrani ili imenovani dužnosnici. U suvremenim predstavničkim demokracijama vlade biraju ili potvrđuju parlamenti kao najviša zakonodavna tijela. Formalna i neformalna investitura - dva su glavna oblika uspostave vlada. Formalna investitura podrazumijeva da vladu bira i opoziva parlamentarna većina. Neformalna investitura ne podrazumijeva aktivnu potporu parlamentarne većine, nego samo nepostojanje izričitog protivljenja većine zastupnika uspostavi vlade. Mandat vlade može završiti zajedno s mandatom parlamenta ili neovisno o njemu. Mandati vlade i parlamenta prestaju zajedno kad se raspišu redoviti ili prijevremeni parlamentarni izbori, dok mandat vlade može završiti tijekom trajanja jednog zakonodavnog razdobolja kad vlada sama odstupi ili kad joj parlament izglasa nepovjerenje. Glavni je instrument opoziva vlade glasovanje o nepovjerenju u parlamentu. Vladu čine ministri koj se dijele na resorne ministre i ministre bez portfelja. Vladu vodi premijer (prvi ministar, ministar-predsjednik, kancelar i sl.) koji je u parlamentarnim sustavima vlasti najmoćnija  politička ličnost u zemlji. Vlada odlučuje većinom glasova ministara, osim u posebnim slučajevima. Dva su temeljna tipa vlada: jednostranačke i koalicijske vlade, pri čemu posljednje mogu biti manjinske i većinske. Na tip vlade presudno utječe izborni sustav.